Anela Borčić
Netko je početkom prosinca isključio
svjetlost nutarnju u biljkama, moru, nebu
i otok je postao izlog za zimu
Dogodilo se to u po daha, koraka, vala
u po misli kako zima još nije stigla
a možda i neće ove godine
Eto, sad smo konačno svi mirni
Stabla su na mrtvoj staži vjetra
čokoti su kosti crne, razbacane po poljima
od slane, a vode…
One su najgore.
Oživjele, ispiru boje
gase preostalost i ono malo sunca, kradu
zadnje unce svjetla u zimskom pepelu
More to čini obali na grub način
dok kiša je nježnija prema travi i zelenim
narančama u podivljalim vrtovima
Netko je početkom prosinca zaista isključio
svjetlost nutarnju i otok je postao izlog za zimu
crni otisak prsta na zgužvanom indigu
Sasvim prirodno mi je zbog njega sad plakati
suzama blagosloviti ljubav