piše: Julijana Matanović
Dogodilo se to u ljeto 1967. godine. Završila sam prvi razred osnovne škole i teta me u srpnju odvela svojoj majci u Turić, u selo Bosanske Posavine.
U isto vrijeme onamo je, iz slavonskog sela Drenovci, k svojoj svekrvi, stigla i moja majka. Baki je dovela još troje unučadi, dvije djevojčice i dječaka. Njih troje, moje sestre i brat, svi mlađi od mene, njih troje koji su živjeli sa svojim roditeljima.
Jedno jutro mama se spremila u Grad. Morala je otići u podmiru. Ne znam jesam li je molila da pođem s njom, ili je ona sama tako odlučila. Do Grada je trebalo doći pješice. I isto se tako vratiti. Sedam kilometara, prečacem kroz Liporašće.…
Netko je početkom prosinca isključio