Slavica Sarkotić
Ako jednom zakasniš
Kad vrijeme se zaplete u zastorima
A ura na zidu ne otkuca pravi sat
Ne zamjeraj si dovijeka
Jer život je jedan i teško je kajanje
Oprosti si i pusti da suze isperu sve
Ako jednom zakasniš a važno je
Ali prevario te vedar dan ili nehaj
Misli koje su se stale rojiti na ružičastu stranu
Oprosti si taj mali bijeg od stvarnosti
Dopusti si tu malu slabost i ne sudi si prestrogo
Ta vrijeme ionako sudi svemu
Mjehurići sapunice duginih boja
Ionako se rasplinu u trenu
Odmori časkom na njima uplakane oči
Ako jednom zakasniš reći zbogom
Ne vuci za sobom to breme kao Job
Jer čovjek je samo krhko i slabo biće
Satkano od snova i od nada
I tako pod okriljem nade ponekad okasni
Ne zamjeraj si vječno
Pusti da suze isperu sve
Ako jednom ne stigneš na vrijeme
Zbog briga, snijega ili naprosto zbog nade
Da ima još vremena toliko toga reći i ocu i majci
Sačuvaj u sebi kocku vedrine umjesto očaja
Neka te kajanje ne muči ostatak života
Vjeruj mi na riječ i oprosti si
Poslušaj osobu koja je trčala
I svejedno zakasnila dvaput
Kajanje potom umotala u srebrne bljeskove sjećanja
Pusti da suze isperu sve