piše: Marija Juračić
Zbog ovog korona – stanja ( jer kriza je već prerasla u stanje) moj je zet počeo raditi od kuće i od tada se posve promijenio. Inače miran, nasmijan i susretljiv, postao je nervozan, otresit i mrgodan. Sve mu smeta.
Smeta mu kada ga zamolim da skoči do dućana po neku namirnicu koju sam zaboravila, pa nešto sebi u bradu mrmlja o starosti i zaboravnosti, a ja sam ipak zadovoljna što u istoj rečenici ne petlja i pojam korone.
Smeta mu što moj unuk skakuće po kući kao da u tom trenutku malac nije i njegov sin i kao da ne zna da djetetu treba kretanja i skakutanja ako želimo da ne zakržlja. Zar nije dosta što mali pet do šest sati sjedi u zatvorenom prostoru u školi, unutar oskudnih epidemioloških mjera, među djecom koja su došla iz prepunih autobusa, kraj nastavnika koji imaju i svoj život i nikad se ne zna tko se kuda kreće. A on, moj zet, ima cijeli dan da načrčka to što radi.
Vidim njegov ubojiti pogled pa da skrenem razgovor i da ga malo udobrovoljim, pitam je li razgovarao sa šefom o plaćanju grijanja u tom njegovom radu od kuće. Naime, on, moj zet, dok radi za poslodavca ne grije se kao ukućanin, nego kućne resurse troši kao zaposlenik, pa je red da poslodavac to i plati. Čini mi se da su ove razložne riječi zeta još više naljutile, jer je naglo promijenio boju lica.
Nije drugačiji ni prema mojoj kćeri.
Kada se ona vrati od frizera, gdje se sva ukočila od sjedenja, jer sada, zbog tih vražjih mjera sve mnogo dulje traje, pa ga pita zašto malome nije pomogao napisati zadaću iz matematike, jer posao neće pobjeći, a on ima cijeli dan na raspolaganju, zet se sav izobliči da ga je teško prepoznati.
I sad je sišao u ilegalu. U konobu. Odnio je računalo i sve svoje rekvizite sa sobom. Struju za grijalicu, jer u konobi nema grijanja, sada očito ne troši kao ukućanin, već kao zaposlenik. Samo je meni i mojoj kćeri otežao život. Ja moram sići u konobu da ga zamolim da skokne do dućana, moja kći sa svježom frizurom mora silaziti u vlažnu prostoriju da ga pita zašto mali nema zadaću iz matematike. A malac? On nastavlja po svome. Skakuće mu po glavi jer se zvukovi u našoj kući šire i vertikalno. Svi smo jako zaposleni. Samo moj zet i dalje ima cijeli dan na raspolaganju da obavi svoj rad od kuće.