ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Slušam, gledam, razmišljam… Prosvjedi, zahtjevi, peticije… Svega mi već pun kufer. Bojim se da se prosvjedi ne pretvore u kaos, koji će nas tada zahvatiti kao tsanumi i kojega će biti teško umiriti. Najviše me brine što se nitko ne osjeća pozvanim preuzeti odgovornost i jasno reći što nam je činiti.
A i vrijeme je nekako čudno, puno predstojećih događaja, koji ne obećavaju ništa dobroga. Pristupni pregovori …kako Vlada tvrdi …privode se kraju. Krajem lipnja trebali bi imati kartu za Europu u džepu. Referendum u kojem bi građani potvrdili ili odbili pristup, trebao bi slijediti. Napokon …trebali bi se dogoditi izbori, na kojima bi HDZ morala pobjediti.
To je idealna verzija, napravljena u središnjici HDZ-a. Međutim …kako to u jednoj demokraciji već jest, puno ih je koji imaju drukčije mišljenje i pokušavaju na svaki način poboljšati svoj položaj.
Istina jest da je velikoj većini političara, bez obzira kako se njihova stranka zvala …odgovara baš ovakav scenarij.
U Hrvatskoj ne postoji politički pluralizam. Postoje samo oni koji se bore za svoje položaje i narod na drugoj strani koji sve to mora platiti.
Hrvati nemaju želju, niti hrabrosti, a usudim se reći …niti zdravog razuma, čuti pametna rješenja za izlaz iz očajnog položaja. Sa mitom i korupcijom su svi na ovaj ili onaj način povezani. Svi znaju da su javni natječaji, samo farsa i da se su napravljeni samo zbog toga da bi se nekome pogodovalo. Možda ne znaju baš svi, ali ne postoji nitko tko bi im to mogao reći.
Ljudi ne vjeruju niti jednoj stranci. Svi su oni isti …čuje se često.
Na stranu da HDZ ne valja i da ga treba posuti kamenjem. Pitanje je tko može mirne savjesti baciti prvi kamen!
SDP! Bože sačuvaj! Oni su samo blijeda preslika stranke na vlasti. Oni sada pripremaju salunsku fejsbuk-revoluciju, nastoje u svojoj stranci izboriti što bolji startni položaj. Niti slučajno ne mogu biti odvjetnici sve većeg broja obespravljenih i pokradenih.
HSS! O bože! Često se pitam kako je moguće da jedna ovakva stranka, koja nema nikakvog plana, tako duge opstane. Nikakvih vođa, nikakvog programa…
HNS! Stranka samoljubnih i „pametnih“ egocentrika. U retorici i samodopadljivim nastupima sa ciničkim smješkom, koji bi trebao naglasiti njihovu nadprosječnu inteligenciju, ponašaju se i govore, kao da su oni sve oduvjek znali …i sve što se oko nas događa posljedica je nerazumijevanja njihovih davnih prijedloga. Ističu i podržavaju liberalizam, koji drugima dopušta samo divljenje njihovim „genijalnim idejama“. Šuplja intelektualna arogancija …njihov je program.
Ako zanemarimo male satelite, koji samo čekaju proglašenje pobjednika da mu se priključe, jer je to provjereni način ostati na položaju …ostaju još liberali.
Oni svakih dvadeset godina naprave „generalku“. Ustvari naprave neke kozmetičke izmjene, koje bi trebale u potpunosti izmjeniti izgled stranke.
Sada je to novo vodstvo, novi ljudi i nove ideje. Velimir Srića je jedan od njih. Profesor, koji može satima iznositi nove i zanimljive ideje u kojima Hrvati mogu prepoznati ono …ima tu nešto!
Velimir Srića je recimo došao na ideju da je Hrvatima bolje biti bogatima i zdravima, nego siromašnima i bolesnima. Ima i načina i prijedloga kako to postići. Sve je to napisao u jednoj od njegovih knjiga, kojih je i zaboravio broj.
Knjiga o kojoj je riječ zove se Hrvatska 2020., a profesor Srića ju trenutno prodaje diljem Lijepe naše, a ujedno lobira za svoj HSLS, koji bi trebao biti otjelovljenje njegovih ideja.
Čovjek bi se mogao stvarno oduševiti Srićinom genijalnošču i originalnim i šašavim idejama, kojih je knjiga puna. Sve bi to bilo u redu, ali Srića je svoju viziju moderne Hrvatske izgradio na poznatim temeljima AKO BI, KAD BI i DA NIJE.
AKO i KAD BI …imali uređenu državu …strani investiori ulagali u ovo i ono …imali ekološku proizvodnju hrane …imali obnovljive izvore energije…
DA NIJE pas morao srati uhvatio bi zeca.
Publika ga oduševljeno sluša, jer Hrvati vole bajke. I stvarno …zašto mi ne bi bili bogati? Čudo da na ovu ideju nitko nije prije došao.
Srića se zna dobro prodavati. Problem je samo što mu je za ostvarivanje njegove ideje potrebna politička stranka sastavljena od ljudi koje će te ideje provesti u djelo. Kako je njegova stranka trenutno personalno popunjena može samo poslužiti za reklamu nekoga super-ljepila, jer kako su oni zalijepljeni za fotelje …tomu nema premca.
Prije ili kasnije …Hrvati će morati jednom čovjeku reći …oprosti da te nismo prije slušali! Jedinoj osobi među nama čiji su moralnost, hrabrost i razum neupitni.
To je don Ivan Grubišić. Bilo je takvih i do sada …Vlado Gotovac, Ivan Supek… ali smo propustili priliku slušati ih, jer smo bili skloniji lažnim obećanjima i blještavilu kojima su nas drugi do sada obasipali.
Don Ivan Grubišić je „nezgodan“, ali i nedodirljiv. Satovi, jahte, skupi automobili, nekretnine, samodopadnost …sve mu je to strano.
Neki novi svjetonazor?
Ma ne! Bio već jedan takav, ali njega su već svi zaboravili. Zvao se Isus Krist i živjeo je prije dvije tisuće godina.
I on je tada pokazao jedini pravi put. Na tome putu ih je malo, jako malo, ali nažalost …to je jedini put. I pruža toliko zadovoljstva i blagostanja.
Materijalno bogatsvo don Ivana Grubišića nije ugroženo, nikakvim novim zakonom, nikakvim Uskokom, nikakvim Karamarkom i Bajićom. Od materijalnoga nema ništa, niti novac, niti položaj, niti nekretnine, zlatne satove ni broševe… Taj „nedostatak“ uspješno zamjenjuje smiješkom.
Kao Kristov čovjek osjeća se pozvanim učiniti nešto za svoj narod, pa im se obraća. Možda bi za mnoge bolje bilo da to ne čini, jer ih tjera staviti svoju moralnost, čast i vjeru u Krista na kušnju.
Program mu je sasvim jednostavan ČOVJEK NADASVE, a program provođenja, način na koji se on može ostvariti isto nekako poznat. Ko li je to samo rekao?
–Ne čini drugom što ne bi želio da tebi drugi učini.
Don Ivan Grubišić poziva građane da potpišu Povelju ČOVJEK NADASVE. Nezgodno odbiti, a još gore prihvatiti. U svakom slučaju prilika ispitati iskrenost svoje vjere.
I nama je na savjest stavio povelju. Do sada smo i mi upirali prstom u druge. Problem je što povelja ne govori ništa o moralnosti drugih, nego o našoj vlastitoj.
Potpisasmo ju, jer nemamo drugog izbora. Hoćeš li i ti to učiniti …tvoja je stvar. Uskoro ćemo ju objaviti na našim stranicama.
Poštovani Ivane
Da vam pravo rečem ne znam, vjerojatno vi koji ste bliže njemu to bolje znate, ipak sam mišljenja danas u modernoj demokraciji mnogi se bore u više smjerova.
Na taj način i Don Grubišić preuzeo je veliku odgovornost na sebe. Čemu da mu to netko sprječava a Crkva mu dozvoljava. Vjerojatno da to ne bi činio da se politika brine više o njemu i vjernicima ili vi drugačije mislite.
Dragi moji iseljenici.
Virim da podrzavate don.Ivana Grubisica i imate pravo.
Sto se tice don.Ivana, ja ga ne podrzavam i nikad necu dok se god bavi politikom.
Ako zeli biti politicar, neka napusti sluzbu.
Smeta me kad s oltara govori o politici, zar ne bih trebao o evandjelu i vjeri.?
Zaj mi je sta nemate prigode cuti recimo fra.Spira Marasovica.
A sad Vama pitanje.
Sto mislite zasto je don.Ivan navukao bijes crkve i gradjana u splitu?
Da mu je htio netko napakostiti,vec bi mu napakostio.
Pozdrav svima iz vruceg Splita
Dragi gospodine Ivo Dorotić, Nadam se da se dobro osjećate nakon duge bolesti vidim da ste sve više spremni nešto da usput i prokomentirate drago mi je da nas sve više ima. Nekad i poneka šašava ideja može dovesti do velikih promjena, ili ćemo za njom žaliti u buduća vremena, slično kao dosada a razmišljanja i djelovanja u stvari trebala bi biti drugačija, ne radi nas autora ni radi komentatora još manje radi Evropske unije, već isključivo radi nas sviju skupa u zajednicama, udrugama i klubovima i našeg mladog naraštaja. Nažalost ali tako je i po vašoj procijeni i procjeni… Read more »
Osobno poznajem don Ivana. Upoznao sam u Kaštel Sučurcu, gdje je bio župnik, davne 1965.
Žalosno je da ima malu podršku, iako skoro svi pričaju o njemu u superlativima. Ono što njemu rade subrača po Bogu, ne služi im na ponos. Jučer sam nešto saznao, što mi je krv u žilama zaledilo. Bilo bi bolje da nisam saznao,jer ću prije ili poslje, nekom svečeniku zagorča ti život. I, sada sam se sjetio jedne gospođe iz moga malog mjesta, koja mi je doslovno rekla: “Ivo, ja se bojim za život don Ivana!”
Ah pokojni Vlado gotovac,Ivan Supek i danas Ivica Grubišić Moram reći da pokojnog Ivan-a Supeka nisam toliko pratio ali Vlado Gotovac sa svojim poetkama mi je ugradio u moja razmišljanja nešto. Ivica Grubišić me je pak sve interesantniji i dobro ga je pratiti i slušati. Jedno je sigurno sve trojicu život nije baš mazio i prošli su svojevrsnu kalvariju. Evo neki od meni dragi Vladini poetskih stihova sjećam se dobro još njegovih riječi… za Hrvatsku nije lagano žuditi i žuriti ali isplati se… MOGU SAMO NESTATI Ne može se zamijeniti mekoća trave Ni miris ni vlaga Ni hladno njihanje što… Read more »
Nedavno je Don Ivan Grubišić
Nedelju u 2 na HTV-u
HDZ-ove birače je proglasio poput talibana.
Ono što mu dajem podpuno za pravo –
mi previše pričamo a premalo zajednički razgovaramo.
Poštovani gospodine Emil Ciper I crkveni poglavari trebali bi se o tome jasno i glasno i razgovjetno očitati. Osobno sam naspram u vašim postu imenovanih primjera… obični radnik,… već dvadeset godina osim u komentarima…upozoravam u raznim mediskim formama i mogućnostima… da nam u Hrvatskoj ne nešto ne štima..i moj vapaj nailazio je… pa i danas nije drugačije… na gluha uha mnogih onih… koji bi mogli da su htjeli… nešto na bolje preokrenuti. Tko pak i dan danas sluša u politici obočnog radnika… upravo tu i je pogrješka… našeg političkog društva što se reflektira.. na cijelokupni živalj. Za moj pojam ovo… Read more »
Sve u svoje vrijeme (netko bi rekao). A sada je vrijeme don Ivana. Prosao je jedan ispit prije nekoliko godina i sada je spremniji, a mlada vojska je uz njega. Hrvati izvan Hrvatske ce uskoro moci opet dati svoj prilog i pomoci da zasja nova zvijezda na hrvatskom nebu.
”Ne čini drugom što ne bi želio da tebi drugi učini.”..vrlo mudra i jednostavna misao, ali za većinu ljudi totalna nepoznanica, da ne kažem nemoguća misija 🙁
Lako je pokrenuti ljude koji pošteno razmišljaju, a još lakše one riedke uzpravne, ali veliku većinu koja šuti i pravi se blesava, nitko ne može dokučiti.
Oni su krivi za sve što se događa u, navodno, demokratskoj državi nad kojom bi oni trebali vladati, a ne vladaju oni, nego sebe i onu vriednu manjinu prepuštaju nekoj ološi da vlada nad svima kao nad kmetovima.
Hrvati nemaju želju, niti hrabrosti, a usudim se reći …niti zdravog razuma, čuti pametna rješenja za izlaz iz očajnog položaja. – ima i toga ali treba uzeti u obzir i medije koji formiraju što se treba slušati i što je pametno. Sjetite se samo koliko je puta don Ivan “pripušten” u medije i u kojim terminima. Također, njegov je odnos prema crkvenoj hijerarhiji možda malo preradikalan za veliki dio Hrvata. Don Ivan ovih dana dobiva podršku velikog broja “malih” ljudi, anonimnih i medijski marginalnih. Nema hrvatskih “velikana” koji bi ga podržali i “naturili” medijima.