PETOKRAKA I ŠAHOVNICA

Ganjanje papira za gospodina Lammerta

piše: Emil Cipar
-Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?

Referendum o hrvatskoj samostalnosti održan je 19. svibnja 1991. godine. Na tom su referendumu građani Republike Hrvatske odlučivali o budućnosti Hrvatske odgovarajući na dva ponuđena pitanja.

Na referendum je izašlo 83,56% birača. Njih čak 94,17%  izjasnilo potvrdno na ovo pitanje. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2 posto birača.

Taj čin bio je početak hrvatske samostalnosti. Sa državnih obilježja nestala je petokraka, shvaćena kao simbol diktature, a njeno mjesto je zauzela hrvatska šahovnica koja je trebala simbolizirati građansku slobodu.

Kako to izgleda 20 i kusur godina poslije? Kako stojimo sa građanskom slobodom i kako stojimo sa građanskim pravima?

Mislim kako mogu reći da se osim par kozmetičkih izmjena nije dogodila nikakva bitna promjena. Promijenio se rječnik, pa je molbu zamijenila zamolba, fotokopiju je zamijenila preslika, drugarice i drugovi iz državnih ureda su preko noći postali uvažena gospoda, arhiva je postala pismohrana…

Slikovito bih mogao reći kako petokraka sa državnih simbola nije temeljito uklonjena, već je šahovnica samo naslikana preko nje.

Učinjeno je to bojama vrlo loše kvalitete, pa se petokraka i dalje jasno nazire.

Što me je navelo pisati sve ovo?

Zbog toga jer mi je još uvijek sjećanje na 19. svibanj 1991. vrlo svježe. Zbog referenduma sam tada sa tisućama ostalih potegao iz Njemačke u Brod. To se nije smjelo propustiti …osobno reći NE omrznutoj diktaturi proleterijata.

Očekivao sam puno …slobodu, procvat, napredak…

Dvadeset i kusur godina kasnije ništa od toga. Socijalne prilike puno jadnije nego u svibnju 1991. Golemi inozemni dug, preko 350 000 nezaposlenih Hrvata, Srba i pripadnika drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Državni aparat se utrostručio…

Hrvatska je pred vratima EU. Ugovori su potpisani i prvoga srpnja ove godine slavimo ulazak u članstvo ovog prividno elitnog kluba. Još samo par formalnosti, sitnica…

Međutim …jedna od tih sitnica mogla bi postati krupnica. Znam da riječi krupnica nema u hrvatskim rječnicima, ali u doba opće jezične anarhije …proći će.

Njemački Bundestag još nije ratificirao sporazum o pristupanju Hrvatske u EU. Za Nijemce to nije puka formalnost. Predsjednik Bundestaga Norbert Lammert vrlo je skeptičan:

-Nije dovoljno dokazati kako imaš moderno zakonodavtsvo, potrebno je dokazati da ga se i pridržavaš.

A provođenje zakona u Republici Hrvatskoj je posebna priča.

Država pravila igre postavlja propisima različitih vrsta, a provodi ih putem svojim mnogobrojnih i raznovrsnih produženih ruku.

Praktično, za građana postoje tri izvora prava:
1. zakoni,
2. podzakonski akti i
3. pravna i životna shvaćanja činovnika.

Naravno, zakoni su osnova cijele priče; kamen temeljac (ne)funkcioniranja. I upravo u njima leži značajni dio problema. Prema neslužbenim podacima iz 2008. godine, tada je na snazi bilo preko 20 tisuća zakona. Sada ih ima daleko više.

O podzakonskim aktima javno poznatih podataka je još manje zbog velikoj broja i raspršenosti njihovih donositelja. Što to znači za praćenje donošenja novih podzakonskih akata suvišno je uopće napominjati. Ako uzmemo da svaki zakon u prosjeku podrazumijeva donošenje najmanje dvaju podzakonskih akta (što je manje od realnog), dolazimo do toga da imamo više važećih akata nego Slavonski Brod stanovnika.

Tko bi se tu snašao? Ali ti zakoni i podzakonski akti niti nisu u hrvatskoj birokraciji tako bitni, jer cijelo hrvatsko zakonodavstvo ionako počiva na trećem izvoru prava, a to su pravna i životna shvaćanja činovnika.

Tu se radi po principu to se tako radi, ili …zna se kako se radi.

E sad ako neki građanin ne zna kako se to radi, onda će on potražiti savjet od onoga koji zna kako se to radi.

Logično!

Građanin koji zna kako se to radi, neće ni pokušavati ići putem koji je napisan na papiru kao slovo zakona. On se ne pojavljuje na prijamnim šalterima, ne ispunjava formulare…

Ne treba mu sve to jer on niti ne traži prava on ih …ganja.

Izganjati papire …znači riješiti neki problem koji je vezan sa javnom administracijom. Nije važno na koji način, važno je na kraju imati potrebni papir u rukama.

Još brže i pouzdanije od ganjanja je gonjanje, ali ono je dostupno samo jednoj privilegiranoj populaciji.

E sad …pitanje je hoćemo li na vrijeme uspjeti izganjati papir kojim ćemo uvjeriti gospodina Lammerta kako se u Hrvatskoj napisani zakoni i provode.

Kada sam o ovome pisao u kolumni na jednom lokalnom portalu u Slavonskom Brodu ostalo je to potpuno neprimijećeno. Kolumna je doživjela jedva 300 klikova. Lokalna politika i crna kronika odvukle su pažnju posjetitelja. Koga još zanima kako se tamo negdje u Europi radi po zakonu. Mi ostajemo kod naših ganjanja i gonjanja.

Počeh jednim referendumom, pa ću i završiti referendumom.

Ovih dana buknuo u Hrvatskoj pravi ustanak …referendumski ustanak. Tko ga je podigao ne zna se točno …u potpisu stoji samo …Organizator.

Anonimnost vuče na komuniste. I oni su se rado skrivali iza tobožnjeg naroda. A komunisti …to su oni s petokrakom na čelu čiji duh premazan šahovnicom visi još uvijek u državnim ustanovama

Zbog jednoga referenduma sam potegnuo iz Remscheida u Brod.

Ali otada su prošle 22 godine i moje zanimanje za referendume je znatno opalo u međuvremenu. Ipak iz znatiželje prilazim jednom štandu. Želim vidjeti što bih to trebao potpisati. Možda su ista pitanja kao i 19. svibnja 1991.

A pitanja upućena građanima Republike Hrvatske su:

1. Jeste li za poništenje pretvorbe i privatizacije ?
2. Jeste li za zabranu rasprodaje imovine, prostora i prirodnih resursa Republike Hrvatske ?
3. Jeste li za zabranu prometovanja, proizvodnje i prodaje GMO-a u Republici Hrvatskoj?
4. Jeste li za ili protiv članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji?

U principu je to isto pitanje kao i 19. svibnja 1991., samo malo drukčije formulirano. I tada sam …rekoh to potegnuo iz Remscheida u Hrvatsku samo zbog toga da bih odgovorio na pitanje.

Ne znam zbog čega mi se sada ne da potegnuti niti osobnu kartu iz džepa kako bih mogao potpisati ovaj papir.

-Jeste li za to da se pingvinima dopusti naseljavanje na Sjevernom polu?

Nekako mi ovo pitanje ima više smisla. Morat ću pokrenuti neki Referendumski ustanak.