U BEČKOM DANU

tekst i foto: Sonja Breljak

Berlin – Beč/ Lijep dan je iza mene. U njegovo jutro probudih se u berlinski, nedjeljni dan. Avionom u 08:55 poletjeh iz njemačke i doletjeh u austrijsku metropolu. Sad evo, vani je mirna, bečka noć.

Naime, odazvah se pozivu doktora Marijana Gjukića i tvrtke Medicon, osluhnuti na konvenciji o čemu se tu radi i do kud su došle rasprave i (ne)brige o zdravstvu i turizmu starije i bolesne populacije.

U Beču sam od rano, nedjeljno jutro. Već koji dan prije razmotrih splet saobraćajnih veza u Beču a i mlađi sin, budući informatičar, pobrinuo se da imam plan grada i osnovne linije koje mi za praćenje događaja trebaju. No, valja reći, onaj tko dolazi iz Berlina i poznaje berlinski javni prijevoz, taj je u Beču, potpuno doma jer niz S-Bahn, U-Bahn, tramvajskih i drugih linija koje isprepliću grad, vrlo su slične berlinskom tehničkom, saobraćajnom uređenju. Jedino je podzemna željeznica, na puno dubljoj razini, nešto poput pariške.

Kako prvi susret s organizatorom i sudionicima konvencije imam tek na večernjem koncertu koji prethodi radnom danu, smjestih se u hotelu Austria Trend Hotel Messe Wien Prater, kratko osvježih pa se dadoh na korištenje ove prigode vidjeti ponešto na ovom mom prvom posjetu Beču.

Vjetrovit je, prohladan dan, hladniji nego u Berlinu ali ne pada kiša i nadam se da će tako i ostati. Zaustavih se na Stephansplatzu. Toliko je puno turista i radoznalaca da se ulaz u crkvu svetog Stjepana odobrava po sistemu “koliko iz crkve  izlazi toliko i ulazi”.

Bečka katedrala ili Katedrala sv. Stjepana (njem. Stephansdom) je katedrala koja se nalazi na Trgu sv. Stjepana u Beču. Građena je u romaničkom i gotičkom stilu na ruševinama nekadašnjih dviju crkava, od kojih je prva sagrađena 1147. godine.

Zbog krova živopisnih boja postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola Beča. ali je izgorjela 1258., tako da su od nje danas ostali jedini vidljivi tragovi na zapadnoj fasadi. Veliki gotički brod je izgrađen od 1304. do 1450., a gotički toranj i tornjići na južnom transeptu dovršeni 1433, veli sveznajuća Wikipedija.

A ja dodajem, jedna strana fasade crkve svetog Stjepana upravo je u fazi renoviranja.

Nakon što u jednoj od ulica blizu katedrale svetog Stephana, isprobah poznatu “Mozart Kugel”, pravu bombu od kalorija, krenuh dalje u želji prije sumraka stići ma i samo baciti pogled na dvorac Schönbrunn

Dvorac Schönbrunn (njemački: Schloss Schönbrunn [ʃøːnˈbʁʊn] u značenju “lijepi izvor”) u Beču je jedna od najvažnijih kulturnih spomenika u Austriji i od 1860-ih je također jedna od glavnih turističkih atrakcija u Beču. Palača i vrtovi odražavaju ukus, zanimanje i težnje habsburških vladara kojima je Schönbrunn bio rezidencijom od 18. stoljeća do 1918. godine.

Arhitekti Johann Bernhard Fischer von Erlach i Nicolaus Pacassi zaslužni su za njegov dizajn i uređenje u stilu dekorativnog baroka. Francuski vrtni arhitekt Jean Trehet je 1695. godine oko palače zasadio francuski park s labirintom. Zajedno sa svojim vrtovima i prvim zoo vrtom na svijetu iz 1752., palača je savršen primjer Gesamtkunstwerka (sjedinjenja svih umjetnosti).

Danas je Schönbrunn muzej kojeg godišnje posjeti više milijuna posjetitelja. Ispred dvorca je u ovo adventsko vrijeme omiljeni Božićni sajam te je sve puno posjetitelja.

Nakon što načinih pauzu u Mitte Wien, zaputih se lagano do Johanissgase gdje se u Kursalon Hübner održava večernji koncert Strauss & Mozart. Kursalon Hübner je smješten u samom Gradskom parku i trendovsko je mjesto održavanja više od 500 koncerata godišnje za oko 200 000 posjetitelja.

Prije početka koncerta upoznajem organizatora konvencije dr Gjukića i njegovu suprugu Petru Reinbacher-Gjukic. Potom i Ružu Tomašević, europarlamentarku s kojom ću razgovor voditi u rano jutro prije nego li svojim riječima otvori, sad već, današnju konvenciju.

A koncert? E, taj je bio iznad svih očekivanja. Salon orkestar Alt Wien izveo je uz glasove i plesnu koreogafiju, izvanredna, nezaboravna djela Straussa i Mozarta. Sve je, jasno, završilo izvedbom “Na lijepom plavom Dunavom”.

Nakon ove glazbene poslastice koja i zdrave čini još zdravijima a bolesnima defintivno pojačava pozitivna razmišljanja, zaputih se “doma” u Austria Trend Hotel Messe s čijeg prozora gledam na poznati Prater, pa evo riješih kako je vrijeme da i ovaj bečki, dugi dan, privedem kraju.

Sutra je novi dan, sudjelovanje na konvenciji Health Benefit koja suočava s temom poteškoća starih i bolesnih u životu pa i u turizmu, onom zdravstvenom. A uvečer, nakon što konvencija temu za ovu godinu, privede kraju, moram žurno ka bečkom aerodromu, ka letu za Berlin-Tegel. O doživljenom na i oko konvencije, pišem dalje u idućem javljanju po povratku u Berlin.