PROSVJEDI U FUNKCIJI DEMOKRACIJE

piše: Žarko Delač
Masovna okupljanja i prosvjedi vrlo su raširene pojave u demokratskom svijetu kako bi pojedinci i određene grupe ljudi izrazili svoje mišljenje.

Dapače, i u totalitarnim režimima bilo je takvih pojava ali one su vrlo često završavale bolno pa čak i pogubno za njihove sudionike. Stoga možemo danas s radošću živjeti u vremenima kada se sloboda mišljenja i izražavanja dopušta a time i svima daje pravo na javno izražavanje svojih stavova.

Tako smo ovih dana u pojedinim europskim državama svjedoci prosvjeda od nazivom žuti prsluci koji ipak pokazuju dva lica demokracije. Naime upotreba suzavaca, policijskih palica i vodenih topova ipak ograničava nezadovoljnika u izražavanju u njihovim naumima, a opravdanje je u njihovim nasilnim metodama.

No, postavlja se pitanje bi li došlo do nasilja da nije bilo reakcije policije na što je teško odgovoriti kao što je i odgovor na pitanje je li starije jaje ili kokoš.

U svakom slučaju i Hrvatska je dio ovog demokratskog svijeta te smo ovog vikenda bili svjedoci prosvjedne šetnje za zaštitu životinja. Izgreda nije bilo i sve je proteklo vrlo mirno i dostojanstveno a zasigurno je jedan od razloga što vremenski uvjeti nisu bili naklonjeni organizatorima. Unatoč tome uspjeli su okupiti veliki broj istomišljenika što je za svaku pohvalu jer ih je osim na proslavama sportskih uspjeha teško okupiti.

Pokazalo se čak kako je i tada broj okupljenih simboličan. Poput nedavne proslave najvećeg teniskog uspjeha koji je uspio na središnji zagrebački trg privući jedva par tisuća ljudi. No, možda ja tome kumovala i naša razmaženost jer su nas godinama naše sportske perjanice navikle na uspjehe.

Osim kišnog vremena vjerojatno je razlog što je prosvjed protekao civilizirano bio i izostanak političara i pridavanja bilo kakve političke note tom događaju. Tako su organizatori uspjeli poslati svoje poruke široj javnosti bez imalo politikantstva, stranačkih podjela ili ideoloških razmirica.

Hoće li to imati efekta i može li promijeniti u prvom redu svijest naših sugrađana drugo je pitanje. Jer ipak moramo biti svjesni da samo zakoni i političke odluke mogu najviše toga  promijeniti. U tom kontekstu možda se previše očekuje od vraćanja državnog inspektorata koji nikada nije niti trebalo rasformirati, a koji bi svakodnevno mogao imati pune ruke posla.

Ilustracije radi vezano uz proizvodnju životinja za prehranu dovoljno je samo spomenuti kako je javna tajna da mnogi proizvođači koriste ureu za prehranu i tov svinja. Time se nevjerojatno brzo postiže potrebna kilaža, smanjuju troškovi i naravno povećava prihod lakomih proizvođača. Što truju svojim proizvodima ljubitelje mesa i mesnih prerađevina, to je za njih manje važno. Jer ionako je razina svijesti, odgovornosti i empatije u našem društvu na vrlo niskim granama.

Zbog toga su protivnici životinjske prehrane u pravu jer ne samo da je naš metabolizam građen za drugačiji način hrane već nam je riba svakim danom sve više  puna arsena, meso aditiva i raznih hormona, a mlijeko estrogena.

No, s druge strane, pitanje je kako i na koji način prehraniti tolike milijardi ljudi na planeti? Velika se borba vodi za što veće prinose žitarica, genetski modificirano sjemenje ili što manjem zagađenjem tla i vode. Tako je pitanje zdravije prehrane danas vrlo kompleksno i postaje sve slabiji alibi zagovornicima zdravije, biljne hrane. Sve u svemu podršku svakoj inicijativi i različitom ljudskom mišljenju treba dopustiti te na temelju dijaloga i sukoba ljudskog mišljenja iznjedriti najbolje zaključke. Pri tome uvijek će netko morati biti nezadovoljan ali činjenica je kako je nemoguće svima ugoditi.

Stoga to treba na takav način i prihvatiti i shvatiti, a ne svoju volju nametati silom i ucjenama jer to nije dugoročno i svrsishodno rješenje za nikoga. Svojom mirnom, prosvjednom šetnjom, bez skupih performansa, maski i kostima i sličnih kerefeka to  su nam zaštitnici životinja pokazali i time trebaju biti zadovoljni.