METABOLIČKI SINDROM – NOVO ZDRAVSTVENO ZLO

piše: dr. med. Verica Jačmenica-Jazbec

Izraz metabolizam ima korijen u grčkoj riječi koja znači održavanje ljudskoga života pomoću razgradnje i iskorištavanja tvari koje unosimo u tijelo u obliku hrane. Sindrom pak znači skup bolesti, djelomično nepoznatoga uzroka.

 Uvod

Mi, suvremeni ljudi umišljamo si da smo mudri, dalekovidni i inteligentni. Organizirali smo izvrsne medicinske fakultete i obrazujemo odlične liječnike, imamo dobre laboratorije za brzo otkrivanje bolesti, propisujemo tzv. “pametne lijekove” koji su posve prilagođeni svakom pojedinom bolesniku, koristimo aparaturu koja snima i najskrivenije organe, programiramo robotima da operiraju ono što ljudska ruka ne može učiniti.

Sve to imamo, koristimo, trošimo, a opet smo bolesni.

Svim svojim umnim silama produžujemo ljudski životni vijek. No kraj našega života i opet je u bolesti ili nemoći.

Uz nevjerojatno brzi razvoj tehnologije i farmaceutike umislili smo si da gotovo postajemo vladari nad živom stranicom. Sve to što činimo zdušno i s dobrom nakanom zamaglilo nam je spoznaju da i naše suparnice i neprijateljice, bolesti, također hitro napreduju.

U starom vijeku umiralo se od gube, u srednjem vijeku od kuge, a u novom vijeku od tuberkuloze. No suvremene su se bolesti prestrojile. Bolest koja se zove metabolički sindrom upravo je takav primjer. Teško je ustanoviti od kada ona drži svoju smrtonosnu ruku na našem ramenu. Opkolila nas je sa sve četiri strane, nagriza nas i uništava polako, lukavo, podmuklo, gotovo bezbolno, ali smrtonosno.

 Sastavnice metaboličkog sindroma

Metabolički sindrom je objedinjeno zlo: povišeni krvni tlak, povišene masnoće u krvi, povišeni šećer u našoj povećanoj tjelesnoj težini. Za tu bolest je tipično nakupljanje masnoga tkiva oko struka.  Zato izgledamo kao putujuće jabuke. Nijedna od četiri navedenih bolesti ne nastaje naglo pa stoga teško registriramo njihov početak. Upravo združenost i istodobnost tih četiriju bolesti čini stanje ozbiljnim i na kraju – smrtonosnim.

Bolovati od metaboličkog sindroma znači biti predbilježen ili na srčani udar ili na moždani udar ili na iscrpljivanje gušterače (šećerna bolest) ili na zatajenje bubrega (dijaliza). Sve je to jedno gore od drugoga. To je stanje poput klupka otrovnih zmija u košari na našem krilu a iz kojega bi klupka trebalo odstraniti onu najotrovniju.

 Uzroci

Mi, suvremeni ljudi uvelike smo si promijenili način života – na lošije. Sve više sjedimo, sve manje se krećemo. Sve nezdravije jedemo.

Ujutro prije posla na brzinu popijemo crnu kavu na prazan želudac. Jedemo, već od dječje dobi, na brzinu, u hodu, na ulici, iz papirnate vrećice. Doručkujemo, često na tramvajskoj stanici, pecivo od bijeloga brašna ili zalogajčiće od lisnatoga masnoga i slatkoga tijesta. Objedujemo u žurbi hamburger, štapiće od krumpira pržene u dubokom ulju i prelivene majonezama i umacima. Iza toga pijemo gazirane napitke prepune boja, aditiva i dodataka okusa…

Na poslu, sjedeći uz računalo, ispijamo kavu za kavom. Radni dan nam se produžuje; kući dolazimo predvečer, umorni i gladni. U hladnjaku nas čeka neki namaz ili narezak. Za vrijeme TV Dnevnika mlitavi smo na kauču, s nogama na tabureu. Na dohvatu nam je vrećice prženih kokica i boca hladnoga piva. Poslije Dnevnika iznureni i nezadovoljni sadržajem vijesti s ekrana zaspimo sa zdjelom čipsa u krilu. I onda slijedi drugi dan…

Suvišna tvar, masnoće iz nezdrave prehrane, nastanjuju se u našem trbuhu i pohranjuju se u masne stanice. One luče u krv specifične tvari koji se zovu citokini. Oni doprinose tome da nam tijelo više ne reagira na inzulin kojega luči gušterača. Zbog toga nam u krvi raste šećer. Šećerna bolest utire put k zatajenju bubrega, lošoj cirkulaciji ili k ozbiljnim smetnjama s vidom. Suvišne masnoće talože se i unutar krvnih žila i sužavaju ih. To je uzrok moždanog ili srčanog udara.

 Učestalost

Svaki drugi debeli čovjek, tj. 50% debelih ljudi nose svoju debljinu stečenu nasljeđem. Oni na to ne mogu utjecati. No onih drugih predebelih 50% mogli bi promjenom životnih navika smanjiti svoju težinu i odgurnuti metabolički sindrom od sebe. Na srčanim odjelima u našim bolnicama svaki drugi bolesnik je debeo i ima metabolički sindrom. Tako je to i u Europi.

U cijelom bogatom svijetu (a to je uglavnom gornja polovica globusa) učestalost metaboličkog sindroma je u porastu.

 Naše loše navike

Današnji petogodišnjaci bit će za 20 godina bolesnici od metaboličkog sindroma. Za 50 godina većina njih bit će bolesnici na dijalizi, u bolnicama radi srčanog ili moždanog udara.

Kao liječnica za djecu često sam se u rodilištu susretala sa ozarenim i zadovoljnim majkama nakon što bi rodile bucmasto djetešce. Ako bi se takvo dijete do četvrte ili pete godine života razboljelo i završilo u bolnici, majka bi ga najprije opskrbila s nekoliko vrećica masnoga čipsa, slanoga smokija i obaveznom bocom dvolitrenog voćnog soka u kojemu gotovo i nema voća već mnogo šećera, kofeina, boja, aditiva i ugljičnog dioksida.

Bucmasto novorođenče postaje debeljuškasti polaznih vrtića. Bucmasta novorođena princeza kreće kao debeljuca u osmogodišnju školu. Ona na satu tjelovježbe ne može trčati, napraviti kolut ili preskočiti kozlić. Roditelji dolaze u ambulantu i moljakaju liječnika da ju oslobodi od tjelovježbe. Onda takva troma, netrenirana i punašna djevojka krene u srednju školu.

Uz svoj obavezni ruksak na leđima ona 24 sata dnevno tegli i svojih suvišnih 15 kg prekomjerne težine. Njezino je lice ljupko zaobljeno i već nosi tajice koje su najvećega ženskoga broja. Njezine preuske i zategnute traperice otežavaju joj komotno sjedenje, a kamo li da u njima može čučnuti i zavezati si vezice na tenisicama.

Takvoj djevojci na putu do škole uvijek u jednoj ruci šuška papirnata vrećica sa hamburgerom, a u drugoj ruci je neizbježna Coca-Cola. Od fizičkih aktivnosti ona uglavnom koristi samo oba svoja kažiprsta kojima hitro prebire po tipkama na mobitelu.

 Što učiniti

Zdravo živjeti: jesti pet manjih obroka dnevno. Obavezno doručkovati.

Pitati mamu ili Google pretraživač što je to povrće, čemu služi, kako se pripravlja i – početi ga jesti. Pri objedu treba  povrćem zazeleniti i zašareniti svoj tanjur. Otići u vlastiti voćnjak ili obližnji Konzum i upoznati vrste voća koje raste oko nas. Voće treba jesti kao mali obrok, umjesto grickalica, u 11 i 17 sati. Voćne i gazirane napitke izostaviti, piti vodu ili blagi biljni čaj. Odstraniti iz prehrane četiri bijela neprijatelja: bijelo brašno, mast, šećer, punomasno mlijeko. Smanjiti unos soli na polovicu. Uvesti u jelovnik jeftinu morsku ribu dva puta tjedno. Povezati se sa nutricionisticom i pitati ju za savjet. Ona zna mnogo pametnih stvari u vezi prehrane.

I što još učiniti?

Od metaboličkog sindroma treba se odmaknuti: to znači odskočiti, pobjeći, odtrčati, odrolati se, odbiciklirati, otplivati… što dalje.

I tako raditi svaki Božji dan.