DI SU PARE

piše: Marija Juračić

Kada je u našem Saboru prije nekog vremena onaj momak iz oporbe povikao: „Di su pare?“ nastao je tajac koji se odmah zatim pretvorio u opći smijeh. Svi su se slatko smijali, jer si to pitanje cijelog svog mandata nisu postavljali.

A i što bi? Plaća nije baš onakva kakva odgovara njihovim sposobnostima, ali stiže redovito, ima tu i nekakvih dodataka, beneficija pa stvarno nije jasno što sada taj oporbenjak odjednom hoće.

Neobičnost pitanja, koje si nitko drugi u državi ne postavlja, pokrenula je neke moždane vijuge na rad i gle vraga. Oni lukaviji nisu našli odgovor na pitanje – di su pare– ali su shvatili gdje nisu, a samo bedak radi za onoga koji nema pare.

I počelo je pretrčavanje iz jednog u drugi politički tabor.

Kaže moj zet da je to normalno, a i da su ta zbivanja unaprijed bila poznata. Neki mediji su govorili da će se spojiti dvije suprotne političke opcije u veliku koaliciju, što smo mi, naivni promatrači, smatrali nemogućim, jer ne može čovjek protiv svojih uvjerenja, koja je uvijek javno deklarirao, s dlanom na domoljubnom srcu se zaklinjao  u njih svim svecima i imenom svoje partije.

A sad se upravo to dešava.

Odjednom shvaćam da se naši političari više ne dijele na lijeve i desne, već na one koji znaju di su pare i na one koji to još ne znaju.

Upravo čujem da je jedan saborski zastupnik pokrenuo tužbu protiv nekoga tko zna gdje leže pare. Naivac.

Baš me zanima što će iz toga izaći, a ako vi niste shvatili sve o čemu govorim, ne mogu vam pomoći.

Krivo izgovorena riječ lako izađe na usta, kočoperi se svojom demokratičnošću, dok ne shvati koliko je skupa kada je ne štiti zastupnički imunitet.