piše: Marko Jareb
Držim jednu knjigu u rukama. Autor je poznat u cijelom svijetu. Na stražnjim koricama joj je istaknuta cijena od 69 kuna.
Shvatih kako je to naljepnica. Odlijepim je i ispod nje osvane cijena od 99 kuna. Znači i knjige svjetski poznatih autora se baš ne kupuju u RH.
Što bi tek onda mogli reći naši autori u pogledu kupovine njihovih knjiga?
Čitam u jednoj tiskovini kako RH spada u pet posto zemalja u kojima se najbolje živi u svijetu.
Prema podacima iz nekih knjižnica u RH raste im broj upisanih članova i čitanost posuđenih knjiga iz njih. Kako to da građani onda slabo kupuju knjige? Jesu li baš relevantna prethodna razmišljanja?
Božić 2018. je u RH dočekala jedna obitelj iz Njemačke, muž, žena i dvoje djece. Relativno je mlada ta obitelj. Sviđa im se u RH. Jedino što im teško ide u glavu, je to kako su svi kafići u RH uvijek puni i pitaju se tko tim mladim ljudima daje novce za to.
Kako to da mladi imaju novaca za ispijati kave, a nemaju za kupnju knjiga, pa ni u Božićno vrijeme kad su cijene istih snižene? Jesu li ih u tome ipak usmjeravali njihovi stariji?
S druge pak strane čitam kako je danas potrebna mobilizacija hrvatskog duha, jer nas „usisavaju“ drugi te da kao narod nestajemo. Koliko je to ponovna agresija na RH drugim sredstima?
Je li nestajemo kao narod na nekim hrvatskim povijesnim područjima?
Hoće li se i kada zbog toga dogoditi hrvatska „pobuna savjesti“?