piše: Vinko Pavić
Tko nam je kriv
Što tijelo guramo naprijed
Želeći biti prvi
I gušimo se u žrvnju vremena,
Pa nas
Raznosi mrak, ispijaju crvi.
Bivamo u promašenoj sutrašnjici
Sa svrhom – važni,
Dok gasne žar na ognjištu,
A more tiho bljeska
Zadnje treptanje svjetionika
U ruci pehar lažni
Prelijeva rasipno žuč,
Dok jesen u lišću tka smrt
I gasne, gasne života ključ.