LAŽNJACI

piše: Marija Juračić
Lažnjaci nisu nova društvena pojava. Spominju ih i stari grčki tekstovi, no tamo se više radi o lažljivcima nego o lažnjacima.

Sam Zeus je bio takva lažovčina da se, prema potrebi zavođenja, pretvarao u labuda, bika, zmiju…

Ali, ni on nije  krivotvorio svoje zvanje. Nikada nije primjerice oteo Hefestu čekić i stao za njegov nakovanj. Znao je da za tu djelatnost nije kvalificiran. A nije bilo ni stručne službe koja bi mu izdala adekvatne dokumente i proglasila ga kompetentnim za rad u pojedinoj struci. A sada ima tih službi na svakom koraku.

Koliko ste puta u prometu doviknuli nekome:“Tko ti da vozačku dozvolu?“

Ili ste pomislili, kada vam sestra treći put promaši žilu kod davanja krvi:“Gdje je ova obavila praksu?“

U Lijepoj Našoj počeli su otkrivati  lažnjake u prosvjeti i još nismo svjesni posljedica koje  to otkrivanje može donijeti. No, prvo upoznajmo lažnjaka.

Lažnjak misli da se rodio s malom maturom pa do fakultetske diplome  treba doći prečicom. Nije za njega štrebanje nevažnih sadržaja, proučavanje obimne literature na svom i stranim jezicima, nisu za njega glupi ispiti na kojima treba odgovoriti na hrpu glupavih pitanja… Sposoban je on sve to preskočiti. Koristiti prečac. On ne mora poznavati anatomiju čovjeka, dovoljno će biti da ugoogla simptome bolesti, ne treba njemu vozački ispit, pa on vozi od kada je prohodao, što će mu ispit za voditelja čamca? Koja glupost! Pa nema na moru semafora i kružnih tokova.

Sada su otkriveni lažnjaci u školstvu, dobili su otkaz i bit će prijavljeni Državnom odvjetništvu. Neki su godinama radili s djecom.

I sada se postavlja pitanje, kakve su posljedice njihova čina?

Neupućeni će reći: “Lažna profesorica odlično govori strani jezik koji je predavala. Vjerujte mi, taj strani jezik odlično govore i svi stanovnici koji su se rodili u toj državi, pa bi po logici poznavanja „materije“ svaki izvorni govornik mogao poučavati svoj jezik, kao i pomorci, piloti aviona, ugostitelji, turistički djelatnici…

Za ovakav odnos prema kompetencijama ja opet krivim vladu. Zar nije ona prva zamijenila teze baš u kompetencijama pa položaj u jednom području dala za zasluge na drugom području?

Usput ću spomenuti da nastavnik nije samo prenositelj znanja. Njemu je povjereno obrazovanje i odgoj naše djece i zato su njegove kompetencije vrlo široke i slojevite. A one se stječu učenjem, a ne falsificiranjem diploma.

Dok neki pametnjakovići predlažu edukaciju ravnatelja u prepoznavanju falsifikata, dozvolite malo prizemnog, logičnog razmišljanja.

Umjesto skupih edukacija, ravnatelj može okrenuti broj fakulteta koji je novoprimljeni profesor završio i zatražiti uvid u administrativni dio cijelog njegovog studiranja.

A koje bi pravne posljedice trebale slijediti nakon otkrivanja falsifikatora?

Što će biti s njim, propisano je zakonom. A sada crni scenarij koji bi se, opet po logici stvari, mogao odvijati. Sve ocjene koje je falsifikator zaključio su nevažeće, one za sobom povlače nevažeće svjedodžbe, svi imatelji takvih svjedodžbi bi morali polagati ispite iz dotičnog predmeta, oni bi kao oštećeni imali pravo tužiti školu, zahtijevati odštetu…

Kada to sagledate, postat će vam jasno kuda nas lažnjaci mogu odvesti.