Anela Borčić
Pred očima mi se kamen otočki
rastvara u sipki pijesak
u grozd u biblijsku maslinu
i štrca zrelim maginjama
visoko u kristalnu dubinu
gledam
iz vinograda rastu čempresi
čokoti podivljali na vjetar naslonjeni
ljeska se paučina umjesto plodova
kroz ključanicu oka duša išće život
slušam
vjetar to hukom otjelovljuje pokojne
tamo tamo tamo su bili pognuti
od zore sve do večeri
još im poljem zvone glasovi
trajem
upijam prostor
mrvim ljepotu i tkam magiju
kitim se to otokom
na način ljubičastih morskih ježinaca
da pucketavi planktoni ljubavi
uđu što brže u krvotok dječji
i da tamo ostanu