piše: Marko Jareb
Na jednoj TV postaji je ovaj tjedan izjavljeno kako je svaki intelektualni rad bilo koje vrste u RH sveden na margine.
Na toj istoj TV postaji je prošli mjesec rečeno da 700 milijuna ljudi u svijetu zarađuje manje od 2 dolara dnevno.
Kada su jednog sveučilišnog profesora pitali za mišljenje kako RH može ići naprijed, on je odgovorio: “Samo poštenjem.”
Takvo slično stajalište kazano je na TV postaji s početka teksta prošli tjedan, samo što je još pridodano za boljitak, „znanje, istina i moral“ te kako će to sve ipak isplivati na površinu, iako se neki borili svim mogućim sredstvima da se to ne dogodi.
No, s druge pak strane, na istoj TV postaji je navedeno krajem prošlog mjeseca kako je najvažnija samo zabava. U tom pogledu neki mladi ne žele uopće steći neku srednjoškolsku naobrazbu, jer im je zagarantirano bavljenje iznajmljivanjem apartmana što će ih nasljediti od svojih roditelja.
Kao paradoks bavljanja turizmom stoji činjenica kako „Veneciju godišnje posjeti 30 milijuna turista“ i 99 posto se njih želi slikati na Trgu svetog Marka na kojem iza sebe „ostave 53 tisuće tona“ raznog otpada.
Koliki smo napredak ostvarili u zbrinjavanju našeg komunalnog otpada, prema europskim standardima te može li otegotna okolnost tome biti naša strategija još većih ulaganja u turizam?
Hoće li sve veća konkurentnost u turizmu dovesti da će se smanjivati zarada od istoga?
Je li moguće da se zarada od njega bude u perspektivi sve više približavala zaradi onih 700 milijuna ljudi s početka teksta?
Ima li ikakve šanse da se intelektualni rad u RH bude više vrednovao zbog toga?