Mirko Popović
Imajte milosti
za ove vode u meni
koje umiru od žeđi*
Koračam uzbrdo
uz moje stablo korača
sve tvrđi kamen
sve teže su mu ruke
dok godine odgrće
Prije ponoći za glasom
nastavio bih hod
Poslije će ovlažiti zvijezde
poslije će noć u svoje mrtvo
zagaziti more
poslije će u dnu vidika
miris jabuke otežati
i izlit će se suza iz kamena
Za glasom bih
onim što recitira
tamnu pjesmu korjenja
do ponoći. Onim što
klija sjemenjem
neispjevane ljubavi
Imajte milosti, moram
zaspati prije ponoći
dok zvijezde ne ovlaže
———————————-
*Paul Claudel