Mirko Popović
Napisao si toga ljeta:
Ne zaboravi me
kad porasteš
i kad tajne sazriju
Kao ukleta pamtila sam
smaragd tvojih očiju
Kad si otišao
mali ptić u meni
ponavljao je tvoje riječi:
Zapamti me i ja ću
pamtiti tebe
Nastavila sam brojati
eho otkucaja tvoje krvi
i tajnu tvojih ruku
koje su u mojima
plamteći odgonetale
pseudonim na tvome čelu
i šutnju u modrim gorama
Skupljala sam nektar
mojih svitanja
u kojima su ostale
tvoje riječi:
Ako se zaboraviš
javiti kad porasteš
zalud će uzdasi
tvojih poljubaca
čekati nešto
što nikada neće doći