VOLONTIRANJE I ZA POLITIČARE

Trebaju li političari proći fazu volontiranja?

piše: Žarko Delač
Veliki interes i borba pojedinaca za ulazak na hrvatsku političku scenu samo je još jedan u nizu dokaza kako u ovom društvenom pozivu prevladava osobni nad društvenim interesom.

Uz materijalnu korist nije zanemariva i zaštita od kaznenih djela ili imunitet, kadroviranje po stranačkoj pripadnosti, provođenje vlastitih ideja i zamisli ili uživanje u nastranom osjećaju važnosti i idolopoklonstva.

Sve su to razlozi i da među članovima stranaka sve manje prevladava ideološka pripadnost i snažni poriv prema izvršavanju vlastitih političkih programa a na uštrb interesnih ciljeva i vlašću kao kohezivnim faktorom.

Uglavnom, sve su to manje više loše karakteristike poimanja politike i osnovni uzrok sadašnjeg stanja u društvu.

Unatoč brojnim pokušajima i manevrima s ciljem uljepšavanja stvarnosti, svaki pojedinac ipak najbolje osjeća situaciju oko sebe i zbog čega veliki broj želi u prvom redu promijeniti sredinu.

Tako će biti sve dok zajednički ne prionemo dugoročnom, stručnom i znanstvenom planiranju i projektima umjesto stranačkim i političkim. Jer, politika se svakodnevno mijenja i prilagođava potrebama pa smo tako svjedoci i kako donedavno najveći prijatelji (ne smo politički) postaju ogorčeni rivali i oponenti.

Srećom, osim političkih stranaka postoje i drugi oblici udruživanja i načini da se zadovolje kreativne potrebe naših sugrađana. U prvom se to redu odnosi na osnivanje i rad različitih civilnih udruga i nevladinih organizacija. One dodatno bogatstvo svake društvene zajednice i rasadnik volontera, brojnih inicijativa i plemenitih ideja.

Stoga je šteta da velika većina naših političara nije bila uključena u ovakav rad jer bi imali sigurno više smisla i osjećaja za druge i drugačije. Shvaćajući ipak njihovu važnost zakonski su koliko-toliko regulirali njihov rad i financiranje na različite načine, a ponajviše od prihoda igara na sreću.

Kako bi se poremetio ritam i uhodani način udruga nedavno su se pobrinuli birokrati u Ministarstvu državne imovine. Dosjetili su se naime, povećati cijene najma prostora udrugama u Gradu Zagrebu. I to ne za neki simboličan i prihvatljiv iznos već astronomski, koji im jednostavno ne daje prostor za daljnje djelovanje.

Postavlja se logično pitanje, kome je u interesu i s kojim razlogom tako brojne udruge odvesti u likvidaciju?

Bez obzira imaju li političaru za njih empatije ili su zakinuti što nisu okusili blagodati volontiranja, trebali su ovu odluku kvalitetnije i  trezvenije promisliti.

A ako misle beskrupuloznim povećanjem najamnina udrugama popuniti rupe u proračunu nastale lošim političkim odlukama i procjenama, to im je još samo jedna loša odluka u nizu.

Posljedice će osjetiti vrlo brzo jer će im se vratiti kao bumerang već na prvim izborima.