SNAGA CIVILNOG DRUŠTVA

O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Nedavno javno priopćenje povodom Svjetskog dana voda Udruge Slap koja se bavi zaštitom voda nije me ostavilo ravnodušnim. Ako su objavljene tvrdnje točne, a nema razloga  da nisu jer su ih sastavili eminentni stručnjaci iz tog područja, postoji veliki razlog za zabrinutost. Za one koji nisu vidjeli plaćeni oglas kojim je udruga obavijestila javnost o zabrinjavajućem stanju zagrebačkog vodonosnika, potrebno je dodati kako nije ništa bolja situacija i u drugim djelovima Hrvatske.

Od jedne od najbogatijih zemalja s pitkom vodom postajemo sve više ovisni o toj prirodnoj sirovini  koja život znači. Istodobno na problem odlagališta otpada na Jakuševcu također najviše upozoravaju udruge za zaštitu okoliša i lokalno stanovništvo.

U oba slučaja izostaje sustavna briga i strategija odgovornih za takvu situaciju. Podsjećam kako je posljednja rasprava o odlagalištu otpada u i njegovoj termičkoj obradi u Skupštini grada Zagreba održana 2006. godine. Nažalost od tada pa do danas nije se po tom pitanju napravilo  ništa značajno. Osim što je odlagalištu  istekla dozvola za rad produžena birokratskom odlukom političara, a ne stručnjaka ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša.

Do kada će biti takva situacija, službenog odgovora nema. Nema već godinama  odgovora i na uvođenje seksualnog ili zdravstvenog odgoja u škole. Umjesto da se vodi rasprava kako učenike rasteretiti bespotrebnih nastavnih programa i zastarjelih pedagoških metoda, energija se gubi na rasprave o uvođenju još jednog dodatnog predmeta. Ili na ukidanje vjeronauka, sučeljavanje protivnika i zagovornika gay parada i istospolnih brakova i slično.

Nabrajanjem ovih tema želim naglasiti na koji se način u našem društvu  gubi energija i produbljuje međusobni jaz dok se s druge strane na neke krucijalne teme niti ne osvrćemo.  Općenito se previše uzdamo i očekujemo od političara i njihovih postupaka umjesto da jačamo civilno društvo te sami pridonesemo promjeni stanja u okolini.

Političari kod nas nisu iznimka te će se kao i u svijetu uvijek baviti sami sobom i svojim problemima te neizostavnim, kod nas u posljednje vrijeme često naglašavanim, političkim  kadroviranjem. I to samo s jednim  ciljem kako što duže ostati  na vlasti. Zbog toga nema inicijativa da se recimo zastupnike u gradu Zagrebu potakne na zajednički obilazak Jakuševca kako bi se na licu mjesta uvjerili kakva se ekološka bomba nalazi u neposrednom središtu hrvatske metropole.
Naime, je li voda topla ili hladna možemo se uvjeriti tek kada je probamo. Tako i oni koji bi trebali o nečemu odlučivati i raspravljati daleko lakše mogu donijeti odluku ako se upoznaju sa stvarnim stanjem na terenu.

Zato je potreban još jači pritisak na politički establishment kako bi na listi prioriteta bila zaštita zraka i vode i usvajanje dugoročnih rješenja i projekata na tom planu. Projekata koji neće biti politički već  nužni i opravdani odgovor na postojeću situaciju u našem društvu i okolini.

Veliku odgovornost u svemu tome imaju i mediji koji nam svakodnevno umjesto ovakvih tema serviraju pikanterije iz bračnih života do sporednih i irelevantnih razmišljanja raznih  modnih mačaka i  glazbenika ovisnika o drogi ili/i  alkoholu. U stvari, novinari pišu ono što se čita pa se opet vraćamo na početak i zaključak kako smo svi pomalo krivi za takvu situaciju. Individualna odgovornost i doprinos svakog pojedinca te društvena angažiranost stoga jedino može nešto pozitivno promijeniti u našoj svakodnevici.