Po ovom pitanju, moje je mišljenje, možemo se ugledati na grad Susak!
tekst: Josip Mayer
Čitao sam i studirao tekst Ivana Grbešića, predsjednika Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kojim objašnjava zašto je 22. kolovoza predložen za Dan Hrvata izvan Republike Hrvatske i što nama iseljenicima to znači. Tekst je vrlo opširno napisan i svatko ga može razumjeti na svoj način.
I sam sam iseljenik, već 54 godine uNjemačkoj i poštujem našu katoličku vjeru, posjećujem i naše svete mise.
Da pravo kažem, ni sam ne znam kako i na koji način se stiglo do tog termina. Uglavnom, poznato mi je da hrvatske udruge, društva ni zajednice iseljenika, nije niko ništa pitao.
Ja ne bih vezao “Dan iseljenika” za katolički crkveni praznik. S jedne strane, 22. kolovoz dolazi pred kraj mjeseca, kada je sve manje gostiju i turista u Hrvatskoj. S druge strane, razmišljajući globalno, na europski način, taj datum nije prikladan ni politički, društveno, gospodarski pa ni turistički. Nisu ni svi građani iseljeni iz Hrvatske ni vjernici a ni katolici.
Kako tu ne bi došlo do raznih podjela i nesuglasica, a kako vidim, već ih ima, potrebno je o ovome malo razmisliti, u cilju pronalaženja najboljeg rješenja.
Moj prijedlog bi bio, a većina odlučuje, da se ugledamo na već 34 puta uhodane dane iseljenika grada otoka Suska. O ovome nam službene turističke stanice Malog Lošinja pod naslovom” 34. DAN ISELJENIKA – SUSAK”, govori sljedeće.
“Lokacija: Otok Susak
Vrijeme: 28.7.2019. s početkom u 21 sat Održava se na otoku Susku, zadnje nedjelje u mjesecu srpnju, kada Sušćani koji žive diljem svijeta (većinom u Hobokenu, New Jersey, USA) dolaze u svoj rodni zavičaj. Toga dana na pješčanom otoku održavaju se brojne izložbe, igre za djecu, natjecanja, prezentacija lokalnih proizvoda te naravno fešta u večernjim satima uz koncert!”
Pa eto, osobno smatram da nećemo ništa pogriješiti ako se uzme u obzir upravo ovaj datum, koji bi bio pogodniji za daljnja iseljenička slavlja za sve Hrvatske gradove sa obzirom na to, da se svi hrvatski iseljenici neće nikad moći okupiti svi u jednom gradu. U to vrijeme datomu stvarno i običajno Hrvatsku posjećuje veći broj domaćih gostiju, turista a među njima i hrvatskih iseljenika.
A s druge strane, opet i razmišljanje, čovjek može kada nešto dela nešto i pokvariti. Možda bi termin 22 kolovoz za “Dan iseljenika” i bio prigodan kao vid daljnjeg podužetka turističke sezone.
Za razmisliti je i dobro prostudirati kako ne bi bili opet u velikom minusu svi zajedno. Osobno, tu sam i sam nesiguran.
Inače, taj Dan iseljenika vidim vrlo važnim i vjerujem da će se uskoro slaviti slično kao što to čini i grad Susak u veselom pogramskom ozračju, po svim Hrvatskim gradovima kao i u iseljeništvu.
Vidi se i po komentarima,koliko smo zainteresirani za dobra i kvalitetna poštena djela.I,ako bi takovo druženje,za početak,sa hrvatskim iseljenicima,bilo nešto poput melema,na već dugo otvorenu ranu.Osobno sam o tome pidso,još prošle godine.Ali nitko nije nažalost reagirao nit ostavio komentar,ispod toga posta..
Žao mi je jako da se na tome dobru nije prije radilo,da se je dosad čekalo.Ako se dobro i kvalitetno sve organizia “Dan iseljenika” bi uskoro mogao postati osim okupljanja iseljenika i nova turistička tradicionalna destinacija po svim Hrvatskim gradovima poput grada Suska sa kojom bi se udarilo više dobra.Eto to i ništa drugo je i moja iskrena želja za sve jednako dobro.