Dragica Šimić
Noć je, osama pusta.
Duboka noć.
Mogli bi, Bože, Ti i ja
U šetnju niz polje poć’!
Koračat ću tiho uz Tebe
Dok nam lelujava žita miluju skute
A svjetlost se prosipa Tvoja
Na života moga pute.
Ne trebaš ništa reći,
Ta odavna se razumijemo šutke
Jer milost ispunja Tvoja
Duše moje sve kutke.
A ona Ti hvalu pjeva za radosti i suze.
U prisutnosti Tvojoj slatke su moje uze.