Sven Adam Ewin
voljeli smo se pretjerano
pale su teške riječi
na kraju smo se potukli
ti si potegla na me lake proljetnice
ja na te teške bokore jorgovana
ti na me dražesne pupoljke svibanjske
ja na te tri kudrava kumulusa
ti na me ljetne ode radosti
ja na te izvor s potopljenom zvijezdom
ja ne znam dokle bi to išlo
da se sunce nije izderalo na nas
da tko je vidio tući se
a ne završiti u grožđu
u vinu
kao dva ružičasta leptira s isukanim ticalima