piše: Marija Juračić
Kinezi su polako osvajali naše tržište. Dolazili su u početku s jeftinom robom i onim dućančićima u kojima ste sve mogli kupiti po dvanaest kuna. Posprdno smo govorili o njihovoj robi, jer bi njihovu igračku dijete rastavilo prije nego neku domaću.
I mediji su nas upozoravali da su neke iz Kine uvezene igračke otrovne, ispuštaju otrovnu boju koja će otrovati našu djecu. Pune su formaldehida i ftalata, kemijskih spojeva koji su jednako štetni kao i azbest.
Onda smo se smijali prvom kineskom automobilu koji se prilikom testiranja, pri zabijanju u zid potpuno razletio. Nije se onako fino zgužvao kao drugi automobili.
I dok smo se mi rugali, oni su radili. Nisu štedjeli na znanosti, pa njihovi tehnološki i građevinski uspjesi moraju zadiviti. Automobilska industrija se razmahala, javili se i prvi leteći automobili, a govori se da im i najmoćnija država na svijetu duguje golemu sumu novaca.
Sve je to za ostatak svijeta vrlo nepovoljno, izaziva strah, pa se panično traži izlaz.
A tko traži, taj i nađe. Lijepa Naša. Ona je rješenje. Velike suprotstavljene sile otkrile su malenu Lijepu Našu kao moćno oružje koje će sve stvari dovesti u red.
Zaustaviti kinesku ekspanziju. Stvoren je pakleni plan za uništenje njihove ekonomije. Pozvani su eksperti na tom polju. Nema boljeg oružja za uništenje bilo čije ekonomije od naše birokracije. Neka samo dođu.
Nakon mosta neka naprave željeznicu, preuzmu Uljanik, Treći maj, dajmo im sve što zatraže, pa kada dobro zagrizu, samo isturimo naš birokratski, neuništivi aparat.
Bit će im to prvi poslovi na kojima će zaraditi gubitke, ekonomski propasti, ali će zauzvrat nešto i naučiti. Shvatit će kako se stvaraju nove firme – kćeri na strvini firme – majke, kako je bog prvo sebi bradu stvorio, pa menadžeri mogu makinacijama doći do pune šake brade, shvatit će kako se kupuju nagibni vlakovi koji se ne smiju nagibati, koji mogu juriti, ali neće, kako se željeznička pruga jednostavno prekine, zašto izgradnja stotinjak km pruge po već postojećoj trasi treba trajati 11 godina, zašto cesta, bez ikakvog upozorenja, odvede vozača ravno u duboko, akumulacijsko jezero, i zašto smo izgradili divan most kada nema pristupnih cesta… Zašto, zašto, zašto…
A najvažnije je da se pravi ljudi nalaze na pravom mjestu. Imamo pametne i vrijedne ljude, a onda ih neki podobnik onemogući, jer može, pa odu. Kad jednom stvore obitelj u drugoj sredini, teško će se vratiti.
I, od Kineza bi se moglo puno čega dobroga i kvalitetnoga naučiti.Ali naš Hrvatski mentalitet je kvrgav.Nismo spremni ono što znamo,da dobro ne znamo učiti ni snimati od drugih.Neki to tako ne shvaćaju,ali tako je.I, predsjednica RH je jednom napomenula.Riječ je o reformi mentaliteta. Pod time mislim da svi, na svim razinama moramo promijeniti način rada; morati postati brži, učinkovitiji, organiziraniji. Procedure od projekta preko natječaja, do realizacije moraju se skratiti, papirologija ne smije trajati dugo.
Nema zašto!mali sitni dućančlći, redom su se zatvarali i sad zjape prazni izlozi po gradovima””Kineski dućan””, e to zato jer je naša birokracija temeljito podigla poreze, na robu , na kontejnere, na prostore…pa “sve po10” nije bilo dovoljno sve to platiti…Pa su se vratili kući. Sad je Lijepa naša ponovno otvorila vrata…možda se popune svi prazni izlozi ponovno kineskom robom…sad je tehnologija napredovala kod njih, a nas su upoznali, pa će SIZE biti prilagođeni našim kršnim ljudima , koji su još uvijek po JUS-u, a br.50, je taj broj i nikako br 44…naučiti ćemo i mi štošta, ali proizvoditi nemamo… Read more »