PRIČICA ZA LAKU NOĆ
Piše: Pavao Martinis
Mislio sam što ranije što prije bilo nije;
da se večeras na pola puta bliske mi i znane gospođice Zore nađem sutra.
I da je ovako sanjiv pitam …poznaje li ona gospođicu Nadu koja vječno šeta kroz vrijeme beznađa i tmine,
koja vječno luta. I je li istina da je njezin muž gospodin Sunce usvojio sina mjesečevog podrijetla s kojim je
izgubio vezu još davno davno te pošao u potragu da vrijeme pita.
Našavši ga, ne gubeći riječi vremena on vrijeme upita: -Kada će moj sin dobiti sina?
A vrijeme je grleći se s gospođom anđeoskog lica gospođom Zlobom sa smiješkom odgovorilo:- Žuri mi se, pitaj vraga! Ima još netko osim mene.
Gospodin Sunce nije čekao već je uzevši sina vremena mladog tragača rođaka gospođice Zore pošao dalje i sumnjivo pokkkkkkkucao na vrata na kojima je bio natpis “STO LICA”.
To su bila vrata vraga. Otvorivši vrata vrag ih odmjereno pogleda te gospodina Sunca upita:- Što ćeš ti ovdje?
Tražim odgovor: .Kada će moj sin dobiti sina?
Vrag se na to blaženo nasmija gledajući uvis anđela što silazi s visina te kaže:- Njega njega pitaj!
Sunce na izmaku snaga od silnih traženja putovanja već izgubljena sjaja, pun tuge i jada anđela upita : -Smiluj mi se kaži, kada će moj sin dobiti sina?
Anđeo zaplače smiješeći se i kaže: Vrati se, put je dug odgovora naći nećeš. Vrijeme,vrijeme je ako zakasniš ni sina naći nećeš.
Na to gospodin Sunce sav u čudu, zapanjeno blene u trenutku, pogleda sjaj svoj odsjaj zamisli se i upita: -Zar je moguće vratiti se? Laku noć!
Subscribe
0 Comments