piše: Žarko Delač
Zauzeti poput Filipa Zupčića osmo ili Filipa Udea sedmo mjesto na utrci svjetskog kupa ili svjetskom prvenstvu izniman je uspjeh. Možda ne toliko cijenjen među navijačima i sportskim kibicima koji uživaju samo u pobjedama, ali svatko tko se imalo bavio sportom odat će ovim natjecateljima priznanje.
Naravno kako bi to trebali učiniti i novinari ali malo je među njima, nažalost, bivših ili još uvijek aktivnih sportaša.
S druge strane, ovih smo dana mogli pročitati kako je i Zagreb osvojio osmo mjesto, no na neslavnoj ljestvici najzagađenijih gradova na svijetu. Pri tome se dogodila slična medijska šutnja kao i s ovim sportskim uspjesima. Vijest je prošla nezapaženo i ne samo da nije bilo reakcije i prosvjeda Zagrepčana već i onih kojima je to u opisu posla – političara.
Umjesto da ova egzaktna činjenica koja ne zahtijeva dodatne lamentacije, sučeljavanje mišljenja ili prepiranja, bude u žiži njihovog političkog rada, svakodnevno nas maltretiraju sa situacijom u holdingu, postupcima javne nabave ili čuvanju gradske imovine.
Zašto je to tako, teško je objasniti jer i gradski dužnosnici i zastupnici kao i njihovi najbliži, udišu zagađeni zrak, a ništa ne poduzimaju da se situacija sanira.
Možda se varam ali nisam upoznat da je itko zatražio barem izvanrednu sjednicu skupštine Grada Zagreba na temu kvalitete zraka. Možda bi tada dobili odgovor ili objašnjenje kako je to moguće kada industrija u našoj metropoli više ne postoji, grijemo se uglavnom na struju i plin, grad nije smješten poput Sarajeva u kotlini, javni gradski prijevoz funkcionira, a promet vozila nije gušći nego u drugim gradovima koji se ne nalaze na listi najzagađenijih.
Prisjetimo li se kako je i pokojni gradonačelnik javno izrekao kako će se spaliti na trgu bana Jelačića ako ne sanira Jakuševec, a to je obećavala i nova gradska vlast, daje nam to naslutiti odgovor.
Odlagalište otpada koje je smješteno nadomak centra grada možda je glavni uzrok ove situacije jer i učestali smrad dolazi iz tog smjera. Zbog toga Zagrepčani koji izdvajaju najviši prirez u državi imaju pravo znati kakva je situacija sa zrakom koji udišu i koje su realne mogućnosti da se ovaj problem konačno sanira.
Medijska prepucavanja o odvozu otpada, načinu i vrsti recikliranja, spalionici ili drobilici samo su pojedinačna rješenja i privremeni medijski spinovi. Umjesto prihvaćanja dugoročne strategije zbrinjavanja otpada i prezentiranja realnih rokova koji bi garantirali čist zrak i pitku vodu kao temelj zdravog života.
Ne počne li se raditi na tome sve će više Zagrepčana seliti u okolicu ili u druge krajeve koji još koliko toliko pružaju ekološko prihvatljivo življenje. Zagreb, a osobito centar postat će zapušten i geto za beskućnike i imigrante kojima su higijena, zdravlje i čist zrak posljednja briga u životu.
Kako to jedino mogu riješiti političari, birači konačno moraju birati one koji ne samo obećavaju već i izvršavaju, a ako prekrše izborna obećanja postoje i drugi alati demokratskog pritiska. Poput do sada nekoliko efikasnih slučajeva javnog djelovanja s ciljem zaštite prava pojedinih skupina. Kako su dosadašnji rezultati aktivista u zaštiti okoliša vrlo slabašni vrijeme je konačno i da se to promijeni.