Dragica Šimić
Udomi me mjeseče,
Pozlati mi bore
Da u tvome sjaju sanjarim do zore.
Ponudi mi krevet,
Sakrij me od ljudi.
U noćima tamnim prijatelj mi budi.
Od lažljiva svijeta koprenom me skloni,
Na jastuk se vezen uz lice prisloni.
Tišinom me toplom umotaj k’o dijete
Zaboravom prekrij sve tuge i sjete.
Na prozoru mome nisi uzaluda,
Samo zvijezde noću šetaju se tuda.
Kad od zloga oka katkad se umorim
Sa ljepotom tvojom šutnjom da prozborim.
Hvala Ognjenka.
Prekrasni stihovi.