tekst: Marko Jareb
Čuje se u prolazu: „Oni došli na produženu nastavu za maturante iz matematike, a ne znaju zbrojiti dva razlomka. Ljut sam zbog toga. Dao sam im mogućnost korištenja kalkulatora, jer nisam imao vremena s njima to raditi. I ja tek sad uviđam da oni ne znaju elementarnu matematiku“.
Hoće li zbog toga uopće i doći u priliku da mogu izići na državnu maturu?
A na državnoj maturi napredovanjem tehnike i tehnologije nastupaju novi izazovi za dežurne nastavnike na provedbi iste. Minijaturnom kamerom u kemijskoj olovci učenici su nedozvoljeno skenirali ispitne materijale i poslali na rješavanje. Jesu li dobili povratnu informaciju ne zna se. Zbog toga će škole dobivati kemijske olovke iz Ministarstva i morat će ih vraćati natrag.
To je samo dodatni posao, dobivaju ga dežurni nastavnici, jer sada pored podjele ispitnih materijala, slaganja i lijepljenja istoga u povratne plastične koverte, moraju svakom kandidatu dijeliti i posebne kemijske olovke.
Hoće li na tim posebnim pisaljkama netko steći dodatnu zaradu?
Ima li ikakve šanse da od cijene posebnih pisaljki neku proviziju dobiju i dežurni nastavnici?
Je li bi trebalo za njen izračun angažirati matematičare s početka teksta?
Koliko bi se to isplatilo dežurnim nastavnicima?
S druge pak strane, čuje se „kako se danas ništa ne isplati dodatno raditi, jer ako računaš svoj rad za bilo što, onda se više isplati kupiti to nešto i doma ležati“.
Koliko je sigurno da dežurni nastavnici na državnoj maturi neće biti u prilici nešto dodatno zaraditi?
Ima li igdje na svijetu da netko danas negdje dežura za ništa?