SUSRETI
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Već smo jednom na ovim stranama pisali o nedavnom dolasku u Berlin i susretu sa svećenikom Đurom Zrakićem. Tom prvom prigodom …a boravio je tada vrlo kratko …predstavio je svoje tri knjige, dva romana- “Svi me vole samo tata ne” i “Ljubav sudski podijeljena” te kratke priče pod naslovom “Tragovi (ne )ljubavi”. Ovog prvo romana, “Svi me vole samo tata ne”, sjećam se još iz djetinjstva …posebno dirljive pjesme u romanu o dječaku bez majke, željnog ljubavi i očeve pažnje. I tako …susrevši ovih dana ponovno pisca knjige iz koje pjesmu i danas znam skoro naizust, zanimalo me je čuti čime se Đuro Zrakić danas bavi, kako razmišlja, o čemu piše i što radi u Berlinu.
– Rođen sam u Zasavicama kod Bosanskog Šamca. -Ja sam zapravo sada u mirovini i odabrao sam Berlin da malo doživim jednu njemačku metropolu. Svaka zemlja ima svoj centar i centar je uvijek metropola to znači glavni grad. Tu se može najviše naučiti o jednoj zemlji. Iako sam 22 godine u Njemačkoj imam osjećaj da ću u Berlinu naučiti nešto novo, više i drugačije. Berlin je svjetski grad. U Njemačkoj sam više od 22 godine, u Münchenu najviše, 16 godina. Berlin je za mene, gledajući mu povijest, jedan grad čija sudbina se može povezati sa sudbinom Europe.
Što Vas konkretno zanima u Berlinu?
-Mene zanima kako je živjeti u jednom bivšem podjeljenom gradu, a posljedice podjeljenosti su još vidljive, zanima me taj čitav sustav. Primjetio sam ovdje jednu izložbu posvećenu njemačkom narodu. Specifičan je to narod, ako ga uputite na dobro -učini čuda, ako ga uputite na zlo -učini veliko. Dakle, namjerno sam budući sam mogao birati, odabrao Berlin jer smatram, ono što se tu događa, to je znak i za cijelu Europu. I duboko sam uvjeren da će Berlin po ulozi zamijeniti centre kao što su London ili Pariz. Pod jednim uvjetom, ako se Rusija okrene Europi. Došao sam u Berlina s jednom sviješću da ovdje živi 200 nacija. Ja sam prije doživio jednu tradicionalnu Njemačku, specifičnu, s jakom nacionalnom sviješću dok se u Berlinu nitko ne osjeća strancem jer su to svi, ili barem –mnogi. Glavni grad govori o Nijemcima. A on je otvoren svijetu. I statistika, odnosno istraživanje objavljeno nedavno u novinama govori da je Njemačka u zadnje vrijeme zemlja koja najviše pozitivno djeluje na druge ljude, 80 posto ispitanika je tu osobinu dalo Nijemcima a Francuzi i Englezi su ispod.
U samom odabriru Berlina nesvjesno sam učinio dobar izbor. U Zagrebu sam kod kuće, u Berlinu sam u svijetu a zapravo želim živjeti između Zagreba i Berlina.
Što će proizići iz ovog Vašeg susreta s Berlinom?
– Pripremio sam dvije knjige. Radio sam na njima posljednjih 6 godina. To su “Živi među mrtvima” i “Nezakonita, ubijte je i vi” Knjige će dobiti i berlinsku komponentu. Imat će relaciju Zagreb -Berlin. Ovdje ću promatrati ljude. A na Humboldtu me zanima jedna nova grana psihologije, to su psihosomatske bolesti. Iz susreta s ljudima ovdje ću prosperirati. Ovaj studij je moja odluka jer želim u sebi upotpuniti nešto što poslije mogu, ali kompletnije, dati i drugima. Odabir Berlina mi je nešto prelijeopo. Dolazit ću mjesečno, po 15 dana a kasnije možda i više biti u Berlinu.
Vrijeme je korizme. Kako to vrijeme Vi doživljavate?
– Korizmeno vrijeme je posebno vrijeme. Vrijeme susreta koje otvara novu dimenziju življenja. Čovjek se mora otvarati, davati i primati, ne smije statički živjeti.
Kad ste mi spomenuli riječ korizma …odmah sam se sjetio citata Dostojevskog koji je na mene ostavio veliki dojam kad sam bio još mlad i tražio osmišljenje života. To je citat u kojemu je Dostojevski rekao što je najveća tragedija za jednoga ćovjeka. Kaže …najveća tregedija je biti svjestan krivnje. Nije direktno rekao grijeh nego krivnja.
I ne imati mogućnosti oslobodite se te krivnje. Ta svijest, to oslobođenje, to je za mene korizma. Korizma je indirektno i u trenucima kada razmišljete, ili pogledate križ, ili čujete pjesmu, pa vas to sve automatski podsjeti na jednu veliku nepavdu koja se dogodila Isusu Kristu. Ali ne samo njemu nego i vama.
Što je za mene korizma? Slikovito … student prava gleda križ i pita …zašto si to učnio Isuse? Pa mi ljudi smo bili tako neugodni prema tebi?! Zašto si to učnio? …A Isus šuti! Ne daje odgovora. Mladić je završio pravo, postao izvrstan pravnik. Tek prvi puta kada je napravio grijeh i bio grijeha svjestan, Isus mu odgovori ….zbog tebe sam to učinio! Eto to je za mene korizma. Zbog tebe sam to učinio. Mi sa svojom krivnjom ne možemo sami doći na kraj. Dolazi netko tko nas je stvorio na svoju sliku i oslobađa nas. Samo nas Bog može oslobodti grijeha. Nitko drugi. To je korizma. Ono što ljudi danas čine …ta sitna odricanja …dobro, to su mali koraci koji će ih jednoga dana dovesti do spoznaje da vam krivnja ne da mira i da je zapravo grijeh najveća negacija života. Sve suze, sve neprospavane noći, uzaludna čekanja … to su u biti sve posljedice grijeha. To je korizma … zapravo …milosno vrijeme, vrijeme svakome dano. Korizma je i tebi dana, htio ne hitio ti ćeš uvijek biti u korizmi i svaki puta kad osjetiš krivnju, tražit ćeš tko će te osloboditi te krivnje. Tako se u biti, uvijek vraćaš korizmi. Time, korizma nije ograničena na sedam tjedana nego je ograničena na spoznaju moje krivnje i traženje oslobođenja krivnje, traženje Boga koji jedini to može. Riječ korizma preveo bih kao svjesno vrijeme, vrijeme spoznaje, vrijeme meni dano za moj odnos prema sebi samome, prema drugim ljudima prema Bogu, prema odgovornosti. Zapravo svaki naš grijeh i svaka krivnja ima i jednu socijalnu dimenziju, nekome smo učinili krivo, netko zbog toga pati. I čim netko zbog toga pati ja moram reagirati u tom smislu, suočiti se, postati svjestan krivnje, potražiti oslobođenje …
“Kaže …najveća tregedija je biti svjestan krivnje. Nije direktno rekao grijeh nego krivnja.
I ne imati mogućnosti oslobodite se te krivnje. ”
Sonja, hvala Vam na ovakvim ljudima koje dobro znate istaknuti.