VUK BEZ ZUBI

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Ne marim bilo za koga drugoga više nego za svoju domovinu ( Ante Starčević)
U devetnaestome stoljeću postojale su dvije smjernice hrvatske politike. Po objema tim usporednicama kreće se naša politika sve do danas. Jedna je usmjerena okvirima i u traženju onih na koje bismo se mogli osloniti, a druga se ne uzda ni u koga, nego samo u vlastite snage. Po prvoj stupa Strossmayer, po drugoj Starčević.
Strossmayer tako zagovara:“ Držimo se mi Mađara oni su ljudi liberalni, to kako je njih samih do sada zmijama šibalo, onako će se oni čuvati zuluma; u Mađarskoj nas čeka prava sloboda!“
Starčević je jasno vidio, da Mađari žele samo u tlačenju naroda Austriju izmijeniti i poručuje,“ mi svi želimo osloboditi se od jarma bilo čijega, a ne želimo jarme mijenjati“.

Optuživan za nacionalizam, da želi Veliku Hrvatsku, odgovarao je:“ Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata- neka ih to pet bude slobodno i sretno“. Tom drastičnom izrekom htio je što jače naglasiti, da je njemu u prvom redu do slobode čovjeka. Njemu nije u prvom redu Velika Hrvatska nego slobodna Hrvatska.
Mi danas imamo onakvu Hrvatsku i slijedimo onaj put i one ideje kakve je zagovarao Strossmayer.

Slijedimo onaj isti pravac koji se kroz našu povijest pokazao kao pogrešan i koban Rezultat tog opredjeljenja je da niti imamo slobodu, niti imamo suverenost. Moć i vlast u RH preuzele su super moćne korporacije, domaća i svjetska financijska oligarhija, strane vlade i države pred kojima su naše društvene i državne institucije nemoćne. Ne štiti se pravo vlastitih građana, ne štiti se pravo na slobodu, štite se interesi krupnog kapitala, koji je stupio na mjesto države i potpuno obezvrijedio njenu ulogu.
Naša država i naša suverenost zapravo već sada  i nisu više naši, jer gdje to hrvatski čovjek, seljak, radnik uživaju slobodu i suverenost? Uživaju ih u potrošnji, nacionalnom folkloru, navijanjem za reprezentaciju, isticanju trobojnice i sličnih simbola, ali i to ne u neodmjerenim količinama, jer je to onda već nacionalizam.
Korporacijska kultura u RH potpuno je podčinila nacionalnu kulturu, izazvala je sužavanje autonomije i integriteta nacionalnog identiteta. U tome se uspjelo, jer je u Hrvatskoj premalo nacionalno usmjerenih koji teže formiranju i očuvanju nacionalnog identiteta i koji se zalažu i teže nacionalnoj suverenosti. U tom pogledu u svome poslanju potpuno je zakazala, iznevjerila i podbacila desna opcija.
Od mnogobrojnih stranaka desnice većina ih je napustila i izdala temeljna načela i ideologiju Starčevićanstva . Hrvatska desnica danas ona je opcija koja će za sebe reći da ima patriotsku i sentimentalnu, bolje reći deklamatorsku naklonost prema domovini, jer ona,svojim velikim dijelom, ne nosi Starčevićevu ideju slobode u sebi, niti zbog nje i u nju ne unosi sve svoje aktivne sile.
Uspostavom države u Hrvatskoj su se uzgajali argumenti da se sva politika desnice završava nastankom države, da se desnica ima okameniti i prestati razvijati kao slobodni dio hrvatskog naroda. Danas se jasno pokazalo koliko je za samu Hrvatsku budućnost i razvoj slobode u RH bilo štetno uništenje i isključivanje desnih opcija. Pokazalo se koliko je bilo štetno zatvaranje, ubijanje i protjerivanje iz političkog života političkih prvaka desnice koji su gajili ideju slobode, odnosno koliko je bilo štetno plaćanje i nagrađivanje onih prvaka desnice koji su bili u službi i služili političkoj varijanti diktata.
Za hrvatsku desnicu ne može se reći da je posrnula, da se umorila, da je zalutala. Hrvatska desnica je pala, ona je poražena, zametena. Zameo ju je HDZ i izdajnička, oportunistička i kukavička politika onih koji su je vodili. Na onima koji su ostali dosljedni i na onima koji su realnim očima sagledali greške iz prošlosti, a danas pokušavaju oživjeti desnicu, leži velika i golema odgovornost i ne nađu li dovoljno razuma potrebnog za uspjeh snosit će odgovornost i biti indirektni krivci za sve nesreće koje prijete domovini.
Država jest stvorena, ali ona danas nema svog značenja. Ona je već sada izgubila svoj značaj i moć osobito u utjecaju i kontroli ekonomskih aktivnosti na vlastitom teritoriju. Država jest stvorena, ali to nije država u kojoj vladaju zakoni slobode, sloboda i socijalna pravda. Država jest stvorena, ali je stvorena za novi okvir u kojem se gubi suverenitet i u kojem se dobivaju tek neke sloboštine.
Država jest stvorena, ali u toj državi vlada idejno-politički relativizam, idejno- političko poltronstvo, idejno-politička potencija u kojima jača okvirna misao a slabi hrvatska državna ideja nezavisnosti i suverenosti.
Zbog svega toga Hrvatskoj je, umjesto “vuka bez zubi“,  potrebna snažna desna opcija sa snažnim političkim životom, jer nakon toliko mrtvih i palih za hrvatsku slobodu i za hrvatsku državu nema više mjesta političkim lutanjima, koja se opet potenciraju od razno-raznih mizerija i izdajnika hrvatske povijesne volje.
Hrvatskoj je potrebna snažna desna opcija ali ne i fašistički i nacionalsocijalistički pokreti, intelektualci i struke, koji nikada ni nisu bili desničarske prirode. Fašistički i nacionalsocijalistički pokreti, intelektualci i struke svoje intelektualno i kulturo-političko nadahnuće crpili su iz ljevičarske baštine . O tome više ( Zeev Sternhell).
Nema mjesta ropstvu onih koji su se borili i izborili za slobodu. Cilj mora biti da se cijelom hrvatskom narodu i ovom u zemlji i onom u izbjeglištvu omogući ostvarenje života u slobodi, u slobodnoj, suverenoj i demokratskoj Hrvatskoj, a prioriteti da se pokrene i započne kampanja sustavnog rušenja svih onih koji stoje na putu tom cilju. Samo tako moguća je lijepa i sretna budućnost Hrvatske.
Ante Starčević vjerovao je u lijepu budućnost hrvatskog naroda ali je napominjao da tu lijepu budućnost, to poslanstvo, ne smije i ne može nitko određivati, nego Bog i Hrvati!