Djoko Erić
Ako bi mi sudbina
Kojim slučajem
Bol veći od mene dodijelila
Ja bih išao pitati Jožu
Kako ću
Mislim da bi me dočekao
U nošnji svoga kraja
Ćuteći ponudio čašu rakije
I klupu ispod vinograda
I ja bih vidio
Da srce
Kad ga bezuvjetno dijeliš
Postaje sve veće i veće
Divno i humano.