Djoko Erić
Kad se djeca iseljavaju iz kuće
oni ponesu sa sobom prve mliječne zube
prve nesigurne korake
prve riječi
i ponos na našim licima
Kad djeca odlaze
oni odnesu komade namazanog hljeba
šarene lopte probušene na trnje
i strah što su tako dugo ostali a zadaće nenapisane
Kad djeca od kuće odlaze
oni ponesu svoja razbijena koljena
i poneki nos iz dječije kavge
meleme sa tih rana i naše utješne riječi
Kad djeca odlaze
oni odnose svoje male tajne
prve simpatije
razbijene čaše koje su sakrili praveći se nevješti
Kad djeca odsele
oni odnose preležane bolesti
našu strepnju nad njima
i toplinu koja će im faliti kad ozdrave
Kad djeca odlaze
oni odnose naše uzdrhtalo srce
kad se prvi put pobune
i ne slože s nama
Kad djeca odlaze
praznina se otvori
u svoj svojoj okrutnosti
taj mali rastanak prvo je prisjećanje na veliki
Nevješto jedno od drugog krijemo suze
a one teku, teku…