tekst: Žarko Delač
Da problemi s taksijima nisu samo „privilegija“ Dubrovnika i Splita čiji su se gradonačelnici pobunili protiv liberalnog zakona o taksi službi može se pokazati i na primjeru Zagreba.
U želji za zaradom čak su se i mnogi stranci u hrvatskoj metropoli uključili u taj posao. Pri tome im vozilo nije samo sredstvo za rad već i život. To znači da u vozilu spavaju na parkirališnim mjestima, obavljaju higijenu tj. peru zube i naravno nešto i prezalogaje. Usput uče i hrvatski jezik kako bi mogli što bolje komunicirati s domaćim klijentima iako su njihova niša stranci s kojima se već nekako sporazume na engleskom jeziku.
Posljedica liberalnog zakona je i neujednačen izgled taksi vozila, oznaka, cijena i osobito formalno polaganje ispita za obnašanje taksi službe. Nekada su pred komisijom taksisti doista morali pokazati znanje o poznavanju grada, osnovnoj zakonskoj regulativi i poštivanju prometnih propisa dok se danas to svodi na običnu kupovinu papira. Svaka slučajnost sa stečenim diplomama na većini privatnih učilišta ili veleučilišta koja niču kao gljive poslije kiše je slučajna!
Imajući prema tome u vidu navedene činjenice pitanje je što nam je dobroga donijela liberalizacija na taksi tržištu kao i općenito u društvu.
Zagovornici naprednih ideja, modernisti ili progresivni naši sugrađani vrlo se često pozivaju na slobodu i liberalni pristup u životu kao protuteža, kako vole etiketirati, zaostalom i konzervativnom. Nažalost primjer s taksijima samo je jedan u nizu koji dokazuje njihovu zabludu.
Bez stege i reda svakim je danom sve očiglednije kako ne može i nikada neće biti napretka niti u bilo kojem društvenom segmentu. Stoga je pomodno zalaganje i širenje ideja koje vode neograničenoj slobodi, jednakosti i traženju samo prava, a ne obveza, u suprotnosti s pojmom napredne i civilizirane zajednice.
Zbog hedonizma kao posljedice liberalnih sloboda i odricanja pravila i zakona propala su i mnoga carstva u povijesti. U tom kontekstu dobro se podsjetiti kako su se nekada u širokom luku izbjegavali milicajci, a usporedimo li danas policajce, vidljivo je kako oni nemaju autoritet, ovlasti i što je najgore mogućnosti za nesmetano obavljanje svoje službe.
Posljedica je to kontinuiranog pritiska mnogobrojnih udruga, nevladinih organizacija, komisija i sličnih izvora materijalne egzistencije pojedinaca. Ti profosionalni volonteri promoviraju i agresivno nameću liberalne uzuse, slobodu i slične epitete koje predstavljaju kao sinonim modernog doba. Sve što se ne uklapa u tu sliku odmah je primitivno, nacionalno ili blago rečeno staromodno.
I dalje žive u svom svijetu koji su izgradili i misle kako je samo on jedan i jedini centar oko kojeg se sve vrti. Srećom ti egzibicionisti i njihov svijet traje samo koliko i njihov kratkotrajni zemaljski put.