Prije 500 godina u Portugalu je rođen čovjek koji se zvao Juan Ciudad. Imao je težak život. Na svojoj koži je osjetio što znači biti teško bolestan. On je, dakle – tada, utemeljio prvu bolnicu za psihičke bolesnike. Osnovao je i Bolnički red Svetog Ivana od Boga – to je red Milosrdne braće koji je i u Hrvatskoj osnovao prvu katoličku bolnicu.
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Krajem 2011. godine otvorena je u Hrvatskoj prva katolička bolnica koja se zove „Sveti Rafael.“ Nalazi se u Slavoniji, u mjestu Strmac, u šumovitom predjelu na južnom obronku Psunja. Udaljena je desetak kilometara od Nove Gradiške.
Na tom mjestu se sedamdesetih godina 20. stoljeća nalazila bolnica za djecu koja su bolovala od tuberkuloze pluća. Tada je u Hrvatskoj bilo uvedeno obvezno cijepljenje protiv tuberkuloze i ta se bolest počela povlačiti. Djeca više nisu tako često obolijevala. Kasnije je dječja bolnica pretvorena u bolnicu za odrasle tuberkulozne bolesnike.
No, osamdesetih godina 20. stoljeća i ta se bolnica na sreću mogla zatvoriti. Bolesnika je bilo sve manje, njihova je bolest bila sve blaža i oni su se mogli liječiti u sklopu općih bolnica. Napuštenoj, i u Domovinskom ratu devastiranoj zgradi, nije se mogla naći odgovarajuća namjena.
Godine 2006. u Hrvatsku su se, nakon stotinu godina izbivanja, vratili redovnici Milosrdna braća. Njihova je karizma liječenje bolesnika i invalida, pratnja umirućih, skrb o ovisnicima te pomoć beskućnicima.
Nekada su oni na današnjem Trgu bana Jelačića u Zagrebu i na početku Ilice s lijeve strane imali svoju veliku bolnicu. U sklopu tadašnje bolnice nalazila se i bolnička kapela. S vremenom je ta zagrebačka bolnica postala premala, a prostora za širenje u samom središtu grada više nije bilo. Stoga se bolnica morala preseliti na drugu lokaciju, na mjesto današnje bolnice „Sestre milosrdnice“ u Vinogradskoj ulici u Zagrebu.
Od stare bolnice je na istom mjestu ostala samo bolnička kapela. Ona postoji i danas kao glasovita i veoma obljubljena kapela Ranjenog Isusa. Nalazi na početku Ilice s lijeve strane, odmah pored nebodera.
Danas u svijetu postoji 1300 članova Milosrdne braće. Oni rade u 53 zemlje. Posjeduju 380 zdravstvenih ustanova. Raspolažu sa 65.000 bolesničkih postelja. Njihove bolesnike opslužuje 180.000 zaposlenika: liječnika, zdravstvenog i tehničkog osoblja.
Godine 2007. Milosrdna braća kupuju bolnicu na Strmcu. Tada počinje intenzivna pregradnja i dogradnja zgrade. U roku od pet godina na tom mjestu niknula je tada najmodernija zdravstvena ustanova u Hrvatskoj.
Bolnica ima 103 kreveta za kronične duševne bolesti, uključujući i PTSP. Tu se nalazi i odjel za palijativnu skrb sa dodatnih 40 kreveta. Uz potrebne specijalističke ambulante, bolnica ima i mogućnost prihvata 40 bolesnika na dnevnu skrb, te ugodne prostore za pojedinačnu i grupnu terapiju. Postoje i različite radionice za bolesnike, od umjetničkih, do informatičkih. Bolnica se prostire na 4 etaže. U sklopu zgrade nalazi se i impozantna, prelijepa bolnička kapela i raznolika ponuda vjerskih aktivnosti.
Bolesnicima je na raspolaganju duhovna pomoć prema njihovim željama i potrebama. Pored bolnice sagrađene su dvije velike i komforne zgrade. Jedna služi za stanovanje redovnika, a druga je namijenjena redovnicama. Za sada u bolnici djeluju 4 redovnika, tridesetak medicinskih sestara i njegovateljica, te nekoliko liječnika. B
olnica je uključena u sustav državnih bolnica u Hrvatskoj. Liječenje u toj ustanovi moguće je uz uobičajenu bolničku uputnicu liječnika primarne medicine.
Bolesničke sobe su projektirane izuzetno praktično, imaju visoki komfor što uključuje kupaonicu uz svaku sobu, televiziju i telefonski priključak. Prateći prostori (blagovaonice, dnevni boravci, prostori za rekreaciju i radionice) su ciljano, funkcionalno i lijepo projektirani i opremljeni. Prostorije su tople, čiste, zračne, pune sunčeve svjetlosti, klimatizirane, sa najsigurnijim sustavima nadzora bolesnika. Iako se radi o ustanovi za psihičke bolesnike, nigdje nema rešetki na prozorima ili vratima. Sva se vrata, počevši od bolničke porte pa nadalje otvaraju automatski, putem magnetskih sigurnosnih kartica. Diskretno su prisutne i sigurnosne kamere. Svi prozori su ostakljeni neprobojnim sigurnosnim staklima.
Znatiželjnog posjetitelja, poput mene, na recepciji bolnice dočekala je posebna stručna osoba koja došljaku pokaže sve ono što ga zanima. Bolnička kuhinja, na primjer, slična je savršeno čistom laboratoriju i posve je automatizirana. Svaki bolesnik dobiva svoj obrok na posebno registriranom individualnom podlošku. Bolesnicima je omogućeno nesmetano i neograničeno korištenje bolničke posteljine i rublja. Popratni servisi – praonice suđa ili rublja podsjećaju na slične servise u hotelima vrsne kategorije.
Cijela je zgrada straga naslonjena na obronak planine i uronjena u gustu šumu. Ispred zgrade žubori šumski potok, a okoliš je ukusno uređen. Okružje je ispunjeno šumskim mirom i cvrkutom ptica. Bolesnici su veoma zadovoljni uslugama koje im se u bolnici pružaju. Njihove se pak obitelji ne mogu nahvaliti brige, skrbi i ljubavi koju njihovi članovi dobivaju pod krovom Milosrdne braće.
U vrijeme mojeg nedavnog posjeta bolnici popunjenost bolničkih postelja bila je 95 % . To stoga što državne zdravstvene službe još uvijek o toj bolnici nisu adekvatno obavijestile svoje hrvatske liječnike.
Prije 500 godina u Portugalu je rođen čovjek koji se zvao Juan Ciudad. Imao je težak život. Na svojoj koži je osjetio što znači biti teško bolestan. On je, dakle – tada, utemeljio prvu bolnicu za psihičke bolesnike. Osnovao je i Bolnički red Svetog Ivana od Boga – to je red Milosrdne braće.
Brat Juan umro je 8. ožujka 1550. u Granadi, u Španjolskoj.
Njegova Milosrdna braća žive do danas, tu pored nas.
Dobra braća, kojima smo mi Hrvati veoma zahvalni, u duhu svoje lozinke „Nek srce zapovijeda“ svakodnevno susreću Boga u bolesnom, ranjenom i potrebitom čovjeku.
I liječe, uz Božju pomoć, pomno i brižno, s ljubavlju i velikim poštovanjem već pet stoljeća bolesnog čovjeka – brata, svojega i našega.