Anela Borčić
Baš onaj dan
kada su mi oduzeli lutkice
proglasiše me i odraslom
Isti čas učinih pogrešku
Zarobljena u omot vremena
otad zadobih sto lica jer
zapravo mi je trebala ljubav
Gušila sam se otad puno puta
riječima koje nisam rekla
samo zato što ih nije imao tko slušati
Ispijena vjernošću jednom moru
stvarala sam duboko i svoje suzama
Tugom su mi bili zarasli svi trgovi
Nad kožom mi se bila uhvatila koža
od papra s ognjenim znamenjem
Liječim je već dugo
mekim rezovima tvojih usana
Tobom iznova pronalazim djetinjstvo
u zapuštenim odajama sretna srca
i sve lutkice su opet tu,
sve u opravicama od tvoje ljubavi
Ti si gost svih mojih gradova
u njima se igramo zajedno
svetkujemo život
Zatvaram krug mirna
oslobođena
tobom ljekovito nastanjena