LUTKICE

Anela Borčić
Baš onaj dan
kada su mi oduzeli lutkice
proglasiše me i odraslom

 Isti čas učinih pogrešku

 Zarobljena u omot vremena
otad zadobih sto lica jer
zapravo mi je trebala ljubav

Gušila sam se otad puno puta
riječima koje nisam rekla
samo zato što ih nije imao tko slušati
Ispijena vjernošću jednom moru
stvarala sam duboko i svoje suzama

Tugom su mi bili zarasli svi trgovi
Nad kožom mi se bila uhvatila koža
od papra s ognjenim znamenjem

Liječim je već dugo
mekim rezovima tvojih usana

Tobom iznova pronalazim djetinjstvo
u zapuštenim odajama sretna srca
i sve lutkice su opet tu,
sve u opravicama od tvoje ljubavi

Ti si gost svih mojih gradova
u njima se igramo zajedno
svetkujemo život
Zatvaram krug mirna
oslobođena
tobom ljekovito nastanjena

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments