piše: Martina Budimir
Moj Bog? Može li se Boga svojatati? Može li Bog biti samo moj? Ili možda samo moje vjerske zajednice?
Ili zaista netko još misli da je Bogova više i da se ne radi samo o različitom viđenju jednoga Boga kroz prizmu različitih religija?
No činjenica je da Boga svi volimo svojatati. Pa kakav je onda taj, “moj” Bog?
Neki bi rekli da moj Bog nije dobar jer nemam neko materijalno bogatstvo. Ja ću reći da je moj Bog dobar jer mi materijalno ni nije primarni cilj u životu. Moj je Bog dobar jer imam nešto puno važnije, Ljubav, svoju srodnu dušu i svoju malu obitelj zadovoljnu tek s toliko materijalnog da se na koncu uvijek nekako uspijemo pokrpati.
Neki bi rekli da moj Bog nije dobar jer nam nije dao zdravlja, jer smo prošli kroz svakakve bolesti, jer je suprug ostao bez noge. Ja ću reći da je moj Bog dobar jer smo kroz bolest naučili cijeniti ne samo zdravlje, nego i neke sitne stvari koje prečesto uzimamo zdravo za gotovo. Naučili smo i ignorirati ili ne shvaćati preozbiljno neke druge, zapravo nebitne stvari. Na potonje se tu i tamo moramo podsjećati. Moj je Bog dobar jer nas je bolest još više povezala, zbližila, učvrstila u osjećaju i u uvjerenju da smo srodne duše.
Neki će reći da moj Bog nije dobar jer sam (za mene) prerano izgubila roditelje. Ja ću reći da je moj Bog najbolji jer sam imala najbolje roditelje na svijetu, majku i oca koji su “krivi” za ovo što sad jesam. Moj je Bog dobar jer od svojih sam roditelja dobila ljubav i najbolji kompas, vrijednosti koje me vode kroz život, ali i najljepše moguće djetinjstvo.
Mnogi bi rekli da moj Bog nije dobar jer trud, rad, poštenje, a trudimo se biti pošteni (ne tvrdim da uvijek uspijemo), najčešće ne bivaju nagrađeni. Štoviše, često smo kažnjeni zbog gore nabrojanoga. Ja odgovorno tvrdim da je moj Bog dobar jer još uvijek vjerujem da ispravno činimo i jer u konačnici sve gore navedeno bude nagrađeno, pa makar “samo” unutarnjim zadovoljstvom.
Često nepravda zaboli. Često pomislimo kako ne vrijedi boriti se protiv vjetrenjača jer je netko drugi opet, po tko zna koji put, dobio posao preko veze i preko reda, a poštenje nas je dovelo naizgled nikamo. Često nepravda zaboli, ali moj je Bog dobar jer mi i dalje daje vrijednosti koje mi nitko ne može oduzeti. Niti jedna nepravda ovoga svijeta ne može mi i neće oduzeti dostojanstvo, dobar glas, integritet i moje ime. Na koncu, to je jedino ono što uistinu i posjedujemo. Nitko kuće, aute, ušteđevine, dobre pozicije, (nastavi niz), sa sobom neće ponijeti na onaj svijet. Poštenje i dostojanstvo je jedino po čemu će nas eventualno pamtiti, naš otisak okamenjen u stijeni vječnosti.
Teško je dići glas. Teško je mijenjati, a kamoli promijeniti svijet. Gorki okus pretrpljene nepravde teško se ispire. No onoga trena kada shvatimo da svijet mijenjamo i svojim primjerom, slažem se, puno sporije, toga trena postat ćemo smireniji, zadovoljniji, sretniji.
Moj je Bog dobar jer mi je dao i sreću, ne u smislu da sam ili ću tek dobiti na lottu, nego sreću kao zadovoljstvo onime što imam. Stara je narodna mudrost: “Nije sretan onaj koji puno ima, nego onaj koji malo treba!”
Moj Bog je dobar.
Kakav je vaš Bog?