Djoko Erić
Juče u krilu nam zaspali.
Ko ima srca da vas budi?
Tajno ste u snu odrastali.
Danas vi ste veliki ljudi.
.
Idete, svjesni svoga puta.
A kada hladan vjetar duva,
Komad djetinjstva ispod kaputa,
Nek vam se nađe da vas čuva.
Nemojte biti sudije prijeke,
Za naša životna saplitanja.
Za vas je ljubav bila uvijek
Veća od našeg skromnog znanja.
Jednom ćemo se opet sresti.
Kroz vrijeme stara veza radi.
U boji oka, u istoj gesti,
Dječice vaše, unučadi.
Kad ne budemo više s vama,
Iznenada se sjetite živo:
Tako je voljela naša mama!
Tako je tata naš kazivo!
Ćuteći tada, tihi, sjetni,
Iako razum slutnju priječi,
Mi ćemo kraj vas neprimijetni,
Slušati vaše drage riječi.
Brodovi vaši plove hitro
Jedrima punim ispod zvijezda.
Kad bura krene bācite sidro
U rodnog doma topla gnijezda.