NIJE SAMO O MAČKAMA RIJEČ

tekst: Žarko Delač
Svakodnevni problemi koji se javljaju u našem društvu, poput korupcije i lopovluka, posljedica su u najvećoj mjeri, našeg ponašanja i stavova. Govoreći o moralnim i etičkim vrijednostima i principima jednostavno smo izgubili pozitivne kriterije i „oguglali“ na svakodnevne informacije i vijesti koje primamo. Pri tome vijesti su sve manje vjerodostojne i sadržajne i informacija, a temelje se na nekim alternativnim činjenicama, neimenovanim izvorima ili pristranim zaključcima.

U takvom okruženju sve je manje odgovornosti novinara i urednika za napisanu ili izgovorenu riječ i umjesto nekadašnje sedme sile novinarstvo se pretvorilo u industriju zabave i razonodu. Stoga nas naši sugrađani koji bacaju smeće na javne površine – nasmijavaju, prekomjerna izgradnja objekata na moru sa septičkim jamama -ne zabrinjava a na svakodnevna kašnjenja vlakova smo – navikli!

Koliko je takav naš stav i način razmišljanja te nedostatak kritičkog razmišljanja i evaluacije, problematičan, dokaz je bujanje i širenje negativne društvene klime i pojava. Najočiglednije je pogledati samo sadržaje privatnih televizija  i ovogodišnje koncerte na Rujanfestu u Zagrebu gdje bi svakome trebao upasti u oči kič, šund i širenje primitivnih strasti.

No, kad je u pitanju komercijalna isplativost ne preže se od najnižih oblika utjecaja na ljudsko mišljenje  i slabosti, a kontinuirano reklamiranje i djelovanje na podsvijest izgrađeno je do savršenstva.

Sve ovo je potrebno navesti kako bi se shvatilo zbog čega, recimo, u Zagrebu nije moguće registrirati i cijepiti pretpostavlja se oko 150 000 mačaka?

Naime, kako bi se uveo red, ove kućne ljubimce bi trebalo vakcinirati,  čipirati, a većinu i kastrirati. Razlog je sve veći broj divljih životinja poput tvorova, lasica i lisica koje s obližnjih šuma možemo zateći i u gradskom središtu te samim time i povećana opasnost od bjesnoće.

No, kada bi se takva akcija provela velika bi većina podigla halabuku, izjavila kako za to nema novaca i kako je to novi namet gradske uprave.

Znači, sagledavali bi problem samo s osobnog gledišta bez da dublje promišljaju o korisnosti takve akcije. Uzgred, ti isti nezadovoljnici dnevno potroše na cigarete, kavu i alkohol više nego što bi bilo potrebno godišnje izdvojiti za ovu akciju ili koliki je mjesečni iznos dopunskog zdravstvenog osiguranja!

Ipak, usporedbe radi možemo se ugledati na primjer Kanade u kojoj je popis mačaka posve uobičajen tako da i u slučaju da nekome poklonite mačku morate točno navesti kome ste ju poklonili i uvesti promjenu u registar.

Ovakvim, na oko sitnicama, uvodi se red na svim poljima ali mi za sada na to još nismo spremni. Jedno od rješenje je provedba poslovice „ ako nećeš milom onda ćeš silom“ no, za to treba povući odlučne i radikalne poteze koji se ponovno većini neće sviđati.

Stoga i za takve akcije nije sazrelo vrijeme jer to mogu napraviti samo političari koji to neće, jer se ne žele zamjeriti većini birača. Time upadamo u vrzino kolo i možda je jedino realno rješenja da predstavnici medija konačno počnu poštivati svoju struku i započnu objektivno i vjerodostojno informiranje, vrate dignitet svojoj profesiji i stvore kompetentnu javnost.

No, i to je teško očekivati jer ovise o reklamama i korporativnim utjecajima, a samim time i podilaženju  svojim korisnicima. Stoga se za sada ne vidi izlaz iz ove situacije sve dok mladi ne shvate u što smo ih uvalili te poput 16- godišnje Šveđanke, koja je započela globalnu akciju za zaštitu okoliša, ne preuzmu stvar u svoje ruke.

Vjerojatno se i ne kaže uzalud da – na njima svijet ostaje!