piše: Žarko Delač
Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo vlasti opravdano je svakodnevno u fokusu interesa hrvatske javnosti.
Osobito posljednjih mjeseci kada svakodnevno dolaze do izražaja političke egzibicije, strančarenje, nepoštivanje najvišeg sudskog tijela u Hrvatskoj ili recimo slučaj predsjednika vlade koji je tijekom zasjedanja sabora preuzeo ulogu njegovog predsjednika.
Posljedice su to dugoočekivanih demokratskih promjena koje pojedinci shvaćaju olako i zanemaruju činjenicu kako je između anarhije i demokracije vrlo tanka nit. Takva, na velika zvona proklamirana demokratičnost u jednoj je našoj parlamentarnoj stranci dovela do velikih podjela i stranačkog osipanja.
Zato je potpuno jasno zbog čega su stupovi društva poput vojske i policije ustrojeni hijerarhijski, a trebali bi biti i apolitični. Tome je najbolji primjer institucija koja je unatoč mnogim poteškoćama opstala već više od 2000 godina.
Riječ je naravno o katoličkoj crkvi. No, unatoč tome naši veliki demokrati, koji kao da su došli iz domovine demokracije, u političkom i javnom životu uzimaju si za pravo da im je sve dopušteno. Pri tome se skrivaju iza zastupničkog imuniteta ili javnog djelovanja pa nas svakodnevno iznenađuju mnogobrojnim blasfemijama i dovode do medijske kakofonije .
U tu skupinu pripadaju izjave jednog saborskog zastupnika koji je referendum udruge U ime obitelji proglasio prljavom inicijativom ili političkog birokrata u EU parlamentu koji je udrugu usporedio s nacističkim pokretom.
Ove su konstatacije, srećom, u potpunoj suprotnosti s onime što sam mogao vidjeti tijekom prikupljanja potpisa za referendum.
Naime, ostali su mi u sjećanju mnogobrojni simpatični volonteri koji su danima vrijedno prikupljali potpise i često bili izloženi vrijeđanjima i ponižavanju manjinskih neistomišljenika. Zbog toga mi nije jasno kako bi oni kao neodvojivi dio ovog projekta i akcije mogli biti naši prljavi sugrađani.
Jedino je objašnjenje kako je ta izrečena prljavština posljedica doslovnog shvaćanja slobode građana, medija, misli ili djela u kojima nema granica i sve je dopušteno. U tom kontekstu danas se svi zagovornici obitelji, morala, etičnosti ili domoljublja mogu nekažnjeno i uz blagoslov pojedinaca etiketirati kako su prljavih namjera i ciljeva.
Drugo je pitanje ljudske savjesti i morala koja nas čini toliko različitim od ostalih živih bića. Uvjeren sam kako upravo zbog te čovjekove osobine ovakvi pojedinačni istupi nisu prava slika i realnost Hrvatske. Nadam se kako se takva situacija neće promijeniti unatoč krajnje agresivnim metodama, bučnim nastupima i smišljenim strategijama protivnika aktualnog referenduma.
Vjerujem kako je i svima jasno da se iza toga krije napad na vjernike, crkvu i nacionalni identitet. Iako je nacionalni identitet ugrađen u osnovne dokumente i rezolucije Europske unije.
Isto tako osuđuje se i komunizam kao totalitarni režim ali u našoj se državi slobodno osniva komunistička partija i na mala vrata uvodi verbalni delikt koji je obilježio taj režim!? Svi koji to ne razumiju postaju lagani plijen neoliberalnog, sekularnog i anacionalnog djelovanja.
Zbog toga nije na odmet još jednom podsjetiti kako ne čineći ništa dajemo legimititet i prostor takvom djelovanju i pojedincima. Na nama je stoga obveza želimo li dobrobit i bolju budućnost našoj državi da ih prepoznamo u našoj sredini i to im ne dopustimo !