Dragica Šimić
Otkud toliko ljepote u tvojim opetovanim dolascima?
Tvome šarmu niko ne odolijeva.
Haljina ti od plamena lišća na skutima dogorjeva.
Maglicom bijelom njedra ti majčinska
Kao velom pokrivena.
Ljepota je u danima tvojim otkrivena.
Pod miškom ti se zreli vinogradi nastanili.
Hladne noći u topla jutra razdanili.
U tvome zagrljaju šume cvjetaju
Crveno, žuto, smeđe.
Zreo se nagnuo šipak
Nad stare oronule međe.
Sunce ti je suputnik.
Od sjaja njegova blista ti kosa zlatna
Raskošna ženo, odbjegla sa slikarskog platna.
U zrelosti plodove rađaš
Dok sa lica ti ljepota pršti
A lišće lagano za tobom pada
I šušti… šušti.