piše: Marija Juračić
Kaže mi zet da se negdje u Americi nekakav tip prijavio policiji jer je ubio svog imaginarnog prijatelja. Pitam zeta, čime je taj tip počinio zločin i kako se riješio tijela. Zet me gleda u nevjerici pa ponavlja da je prijatelj bio imaginaran.
„Pa što s tim?“ pitam,“ zločin je zločin i red je da čovjek za njega odgovara.“
„Ali, punice, nema tijela jer nije bilo ni prijatelja. Nije postojao.“
„Nije postojao, a ipak je ubijen, a za čin ubojstva ide se u zatvor.“ Kako me zet gleda s nepovjerenjem, osjećam da mu moram cijelu stvar objasniti:
„Zete, ta imaginarnost nije ništa posebno. Vidiš je na svakom koraku… Voziš li se ovih dana glavnom gradskom prometnicom?“
„Vozim. Svakodnevno“, odgovara zet žustro.
„Pa kad voziš, onda i vidiš one čunjiće na cesti zbog kojih moraš usporiti jer se na cesti radi.“
„Ma đavla se radi“, pobuni se zet,“kad god prođem ne vidim da netko nešto radi. Nema radnika.“
„Ima, zete, ima radnika, ali su imaginarni. Zato ih ne vidiš. Ne bi oni čunjiči mjesecima stajali na cesti da radnika nema. Tu su oni. Rade.. Kada se čunjiči maknu i cesta vrati u uporabno stanje, vidjet ćeš što je sve napravljeno. I koga briga koliko je radnih dana u to utrošeno. I znaš što? Mislim da bi i ti mogao biti malo više imaglinaran.“
„Mislite imaginaran?“ ispravlja zet moju jezičnu pogrešku.
„Ne, dobro sam rekla. Imaglinaran. U magli. Zamagljen. Godinama tučeš strana mora i to kao capo od broda, a ni štalicu nisi privredio, a kamoli kakvu vilicu na moru, da budemo skromni. Očito si smanjene poslovne sposobnosti. A svijet je pun imaglinacije. Ljudi upadnu u neke maglovite poslove, a kad izađu na svjetlo dana, lova do krova.“
„A što je s vama?“ ne ostaje mi zet dužan. „Imate dosta radnih godina na leđima. Zašto se vi kao profesorica niste imaglinirali kao vaše brojne kolegice? Gdje su vaše štalice i ine nekretnine?“
Vidim da se zet uzrujao, postao sarkastičan, da od iznimke želi stvoriti pravilo pa u znak pomirdbe otvaram šampanjac. Onaj imaginarni. Pijemo sa željom da onaj Amerikanac završi u zatvoru. Nije mala stvar ubiti imaginarnog prijatelja.