piše: Marija Juračić
Kaže mi zet da se negdje u Americi nekakav tip prijavio policiji jer je ubio svog imaginarnog prijatelja. Pitam zeta, čime je taj tip počinio zločin i kako se riješio tijela. Zet me gleda u nevjerici pa ponavlja da je prijatelj bio imaginaran.
„Pa što s tim?“ pitam,“ zločin je zločin i red je da čovjek za njega odgovara.“
„Ali, punice, nema tijela jer nije bilo ni prijatelja. Nije postojao.“…