tekst: Antonio Gavran
Đuro Đaković samo je primjer nebrige lokalnih patriota i političara Slavonije desetljećima, nije ova priča od jučer… nadam se da će narod to napokon znati kazniti!
U trenutku kada je jedan Uljanik “pao na koljena” sva politička svita skupila se s radnicima i tražila javno načine kako pokušati spasiti stvar.
Kad Đuri Đakoviću politika uzima poslove, lokalna politika šuti…
Kad Đuri Đakoviću postavljaju Uprave, šuti se…
Kad ljudi štrajkaju, nema nikog od političara među njima, malo se eventualno medijski šuška za koji politički bod.
Gospodarski simbol Slavonskog Broda je na koljenima, mi opet šutimo, počevši od mene samoga. Možda ne ovisi naša egzistencija o tome, ali utječe na okruženje, atmosferu u samom gradu…
Osim plaća radnicima ĐĐ od sveg srca želim dobrog strateškog partnera, privatnu tvrtku koja će raspolažući svojim novcem stvari postaviti na pravo mjesto jer država to očito niti zna niti želi. Nadam se da u medijskim napisima o novim partnerima zaista ima istine, bilo bi to sjajno.
Žalosti me samo, što smo u svemu tome svi mi ostali nijemi promatrači koji gledaju Đure, Uljanike, krađe, utaje i pored toga svega samo šutimo nepomični ili podržavamo neku od političkih opcija zbog ostvarivanja sitnih interesa. Što ako se kolo sreće okrene pa mi budemo na mjestu “ugroženih”…
Hoćemo li tada imati obraza zatražiti podršku?
Borba za ĐĐ početak je borbe za Slavoniju!
Ovolika nebriga onih koje izabiremo godinama dovest će do još veće katastrofe.
Možda je vrijeme da se i sami pokrenemo iz svojih naslonjača, ako ne zbog sebe barem zbog svoje djece.
Pet do 12 je već odavno prošlo.