Vrijednim suradnicima i dragim čitateljima, čestitamo Međunarodni praznik rada /Uredništvo/
Iz naše arhive/ objavljeno 01.05.2012.
PRVOMAJSKA PRIČA IZ STAREGA SPLITA
tekst i foto: Nikša Smoje
Radnja se odigrava u Spli’skom Varošu u ulici Milićevoj na teraci kuće na slici, a u godine iljadudevestotridesetineke, negdi pred Drugi svjetski rat.
Glavni likovi: Moja baba Zorka, Spli’ski radnici i žandari stare Jugoslavije.
Baba, ka baba, a u ono vrime mlada žena o ribara Mikule (mog dide) solila je srdele i držala ih odispod terace, a na teraci je uzgajala cviće, a ponajviše đirane. Neznan zašto, ali ti su đirani uglavnom bili crvene boje.
Radnici, ka radnici, u ono vrime su poštivali svoj praznik, praznik rada, a to poštovanje su iskazivali tako da bi se svakog Prvog maja, sjatili na Spli’sku Rivu s crvenim garifulom ili điranom i održali paradu tražeći svoja prava za dostojan i pošteno plaćeni rad. (Šta su u to vrime radnici bili nazadni).
Tako bi se radništvo iz Marjanskog dila Varoša svako prvomajsko jutro spustilo niz Milićevu ulicu, a kako bi koji proša ubra bi crveni điran s terace, metnija ga u zapučak i put Rive.
Žandari, ka žandari, ništa in nemore uteć. Sve vididu, sve znadu, te brzo i efikasno djeluju. Moram prvo napomenut, da su pedesetak metri niz ulicu Milićevu oni imali stanicu ilitiga postaju. Skoro pa prvi susidi mojim Smojinima. Mali je Varoš tada bija, svak svakoga zna. Zna ga u dušu.
Radnja, ka radnja. Dakle, jedno rano prvomajsko sunčano jutro godine te i te, galama, vika, cika po Milićevoj ulici „Zorka otvaraj vrata, ovde đendari“.
A baba Zorka vrata otvara i pita „A za muku Isusovu, šta se dešava, kakva van je priša?“ Zapovjednik žandara gura mojoj babi Zorki befel pod nos: „Tu ti sve piše, moramo ti danas službeno obrat sve đirane s terace“.
Naravoučenje …u ta davna teška vrimena vlast je očito svjesna bila da postoji radnička klasa, za razliku od…
Ma ustvari, ove priče mog pok. oca san se nekako ovih dana sitija, a ustvari sam vam tija samo čestitat međunarodni Praznik rada 1. maj ilitiga 1. svibanj.
Svega lipoga
Uredništvo Hrvatskog glasa Berlin pozdravlja dragu Irenu i sve druge koji su iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u potrazi za sigurnijom egzistencijom, (na žalost) krenuli u daljinu, ostavili rodne krajeve, stigli u Berlin ili druge gradove Njemačke i Europe. Unatoč svemu i svima, nevolji i nepravdi koja tjera i rastjera, evo potrebnih, toplih riječi: dobro nam došli! O Vašem prijedlogu razmišljamo i razmišljat ćemo. A Vi i svi ostali, budite slobodni iznijeti nam i svima koji širom svijeta čitaju naš Glas, svoje iskustvo, prijedloge, probleme, savjete. Ovdje se hrvatska draga riječ čita i sluša. I Vaš glas se na… Read more »
Dobar Vam dan! Valjda simbolično ovaj 1.Svibanj budi neki revolucionarni naboj u nama pa razmišljamo o pravdi i nepravdi koju je doživjela moja generacija u Hrvatskoj od 1990 do danas.Jedna sam od mnogih koja od Siječnja 2016 živim u Berlin i smatram se privilegiranom jer govorim njemački i nemam problema se zaposliti ovdje kao ni bilo gdje u Europi,osim u Hrvatskoj naravno. HGB sam prvi put dobila u hrvatskom restoranu od ljubaznih vlasnika koji su se ponudili mom suprugu i meni u vidu bilo kakve pomoći budući da smo kratko ovdje. Željela bih Vam predložiti da u vaš rad uvrstite… Read more »
Hvala vam na čestitkama poštovani Nikša Smoje
i vama i drugim preostalima naka bude ..Sretan Praznik Rada..ma kako god ..ga netko u Hrvatskoj Europi i Svijetu oslavlja i naziva.
Ono što želim upravo napomenuti..ma tko drugi i može ućiniti velike promjene..kako u Hrvatskoj ..tako i u Europi i Svijetu ..ako to već neće,ponekad.. ni ne može sama politika..ali sugurno mogu to učiniti ..marljivi radnici i posebni kreativci.