piše: Stjepan Poljaković
Mnogi ljudi se stide priznati da su se ikada uplašili ili da su još uvijek uplašeni.
Strah je stanje duha u pojedinca koji se reflektira u svakodnevnom životu šire zajednice i kojega prepoznajemo po simptomima prije nego što netko, a muški posebno, otvoreno prizna, strah me je.
Vijesti kojima smo bombardirani utjeruju nam strah i tjeskobu u kosti.
Čitajući Evanđelje po Luki naiđoh na stih koji mi je zvučao poprilično uopćen dok nisam sagledao dublji kontekst današnjice.
„Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“ (Luka. 21 glava stih 26)
Dobar dio današnjih bolesti dolazi iz ili od straha.
Od straha ne spavamo, ne jedemo, ne opuštamo se i tražimo olakšanje u alkoholu, tabletama, narkoticima.
Uzmimo za primjer našu domovinu.
Tridesetak godina živimo u sustavu u kojemu ne možemo zaraditi a ako i zaradimo teško naplaćujemo redoviti dohodak.
To što naplaćujemo nije dovoljno za ono što se u uljuđenome svijetu naziva normalan život.
Društvo nam je u posvemašnjoj letargiji, digli smo ruke od izbora, novi naraštaji odrastaju svjesni da je malo toga dobroga i da se dobrota u mnogome ne isplati. Većina svoje roditelje doživljava dobrim ljudima kojima se dobrota obila o glavu.
Ako se dobrota ne isplati a zlo nas uništava gdje je rješenje? Zar je onda čudno što nam se događa pred očima ? Usudim se reći da je dobar dio naše nacije impregniran strahom.
„Gle, u dlanove sam te svoje urezao…“ (Izaija49.16)
Nebeski Otac po Izaiji poručuje da je sva naša imena urezao u svoje dlanove. Mi ne da imamo ruku koja nas je spremna voditi nego je i naše ime u nju urezano.
Ako razgrnemo naslage filozofiranja ili porazbijamo okove tradicije i dođemo do temelja vjere a to je Božja Riječ, Biblija, onda u njoj nailazimo na stihove ohrabrenja.
Jedan od meni najupečatljivijih prikaza borbe dobra i zla nalazi se u knjizi proroka Zaharije:
„Anđeo Jahvin reče Satanu: -Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?“. (Zaharija 3.2).
Sotona nas pred svemirom želi optužiti da smo nedostojni Božjeg milosrđa.
Mi smo Božja svojina do te mjere da je u istoj knjizi rečeno i sljedeće:
„Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.“ (Zaharija.2.12).
Urezani u dlanove Božje, panj spašen od vatre uništenja, zjenica oka Božjega… Mi smo puno više od onoga u što smo nekada spremni povjerovati.
„Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rimljanima 8. 31-33)
Uz sve uređaje koje kupujemo dobivamo i upute za upotrebu koje je proizvođač priložio.
Tko bolje od Stvoritelja pozna stvorenje koje je stvorio? Kome je više nego nebeskome Ocu stalo da njegovoj djeci bude dobro?
Moje svjedočanstvo i iskustvo mi daje za pravo da kažem da je za dobro svih nas da svoje utočište, lječilište od straha i izvor vjere potražimo u Bogu i njegovim dlanovima.