Projekcija filma „Nisam se bojao umrijeti „produžava svoj put kroz gradove RS Makedonije.
tekst i foto: Naum Dunoski
Skopje-Struga/ Pri istraživanju nastojanja Hrvata u dijaspori u očuvanju vlastitoga nacionalnoga identiteta, vrlo brzo se može zaključiti kako mnogih hvalevrijednih inicijativa i djelatnosti ne bi bilo bez žrtve pojedinaca.
U pravilu, potreban je netko komu neće biti teško darovati svoje slobodno vrijeme i znanje za dobrobit zajednice.
Zajednica Hrvata, Ogranak Struga i Ohrid također ima jednu plemenitu grupu a to su: Naum Dunoski, koordinator Ogranka i njegov brat Vangel Dunovski, zamjenik koordinator. Zahvaljujući njihovoj ustrajnosti organizirani su brojni projekti, a među njima i projekcija filma „Nisam se bojao umrijeti“.
Tako se 16. studenog projekcija održala u Strugi, turističkom gradu na obalama predivnoga Ohridskog jezera i rijeke Crni Drim u kolijevci poezije.
U tom živopisnom mjestu tradicionalno se svake godine održava međunarodna manifestacija “Struške veceri poezije”. Na tim večerima poezije gostovali su istaknuti pjesnici iz cijeloga svijeta, među njima i istaknuta imena hrvatske književnost kao Slavko Mihalić i Miroslav Krleža koji su se zakitili najvećim priznanjem ovoga festivala – Zlatnim vijencem Struških pjesničkih večeri.
Uz pomoć udruge gluhih i nadgluhih, u njihovoj dvorani se održala projekcija filma “Nisam se bojao umrijeti” na kojoj su bili nazočni članovi Ogranka iz Struge.
Prije prikazivanja filma, koordinator Ogranka Struga i Ohrid, Naum Dunoski održao je prigodnu riječ o životopisu Antona Kikaša, glavnoga junaka ovoga filma, domoljuba, gospodastvenika i pjesnika. Osvrnuo se i na njegove pjesme pročitavši fragment iz objavljene recencije „Tišina dodirnute istine“ o umjetničkom stvaralaštvu Antona Kikaša napisanog od hrvatsko –makedonske pjesnikinje Ljerke Toth Naumove.
„Druženje s Kikašom“ nastavljeno je projekcijom dokumentarno-igranog filma „Nisam se bojao umrijeti“ o događanjima u Domovinskom ratu i junačkoj priči koju je ispričao sam Anton Kikaš, Hrvat iz Toronta
( pjesnik „ukletog zrakoplova“), a uspješno je režirao Jakov Sedlar na scenario Hrvoja Hitreca.
Poslije projekcije filma mnogima je kanula suza niz oko. Uistinu dirljiv trenutak.
Neki od nazočnih poželjeli su ovjekovječiti ovo druženje jednom fotografijom.