Zrinko Šimunić
Stručak ljiljana
u praznoj butelji obloženoj
crvenim ružama
od glinamola
Venuo je polako
prašnik po prašnik
lat … po lat
Dan za danom
svečanio sam ljiljane režući
im stapke
pokapajući uvele cvjetove
Cvjetovi koji su ostali
bijahu
tiho čekanje, molitva
za dolazak
potpunog, blistavog cvijeta
Cvijeta
koji ostane
kad ništa
ne preostane …