BIJELO SVJETLO

Marica Žanetić Malenica
U tijelu mom prpošno diše
razigrana i nemirna mi duša;
vazda gladna ljepote i snova,
još ponešto htjela bi da kuša.

Slobodu ište, ja dajem je,
za let od orla nek’ traži krila,
u sudnjem času nek’ ne jeca
sužanj da je u tijelu mi bila.

A kad jednom umorna klone
s prstohvatom sreće i šakom tuge,
poći ćemo, ruku pod ruku,
u nepovrat, nema nam druge.

Nitko nas tada pitati neće
što imale smo od života cijelog
kad nas na kraju mračna tunela
čeka tek bljesak svjetla bijelog.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments