tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Koji susret, koji rezultat, koja pobjeda! Norveška – Hrvatska: 28:29 – za pamćenje! Hrvatska rukometna reprezentacija je nakon deset godina, po treći puta u svojoj povijesti, u finalnoj borbi za naslov europskog prvaka. Oduševljenje i slavlje svugdje gdje su naši ljudi pratili ovaj rukometni dvoboj.
Ja sam ga u prvom poluvremenu pratila na Zelenom tjednu u Berlinu. Vođena idejom obići ovaj Sajam prehrane na kojem je Hrvatska zemlja partner, još jednom prije nego li zatvori svoja vrata u nedjelju koja je pred nama, prošetah izložbenim i prodajnim paviljonima i štandovima od Massurenallee koja najprije vodi do dvorane 10.2 gdje su naši veliki i mali proizvođači, njih pedesetak, okupljeni pod krovom Hrvatske gospodarske komore, o čemu ćemo još pisati.
Uglavnom, eto me već u rano popodne pred binom na kojoj su posjetitelje zabavljali i glazbom uveseljavali izvrsni Tomislav Gelo, Dražen Podonjak, Marica Jelavić-Mitrović i Tomislav Podnar.
Za mikrofonom im se u jednom trenutku pridružio i Zvonimir Kalić iz Đakova čija tvrtka na Zelenom tjednu predstavlja i prodaje proizvode od industrijske konoplje, inače u prošloj godini proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Svjedočim, i za mikorfonom je vrlo uspješan.
U svakom slučaju, bilo je već veselo i do početka rukometnog susreta, tražilo se mjesto više u improviziranom hrvatskom restoranu što ga na Zelenom tjednu vodi Mario Konta, inače vlasnik “Dalmatina”, berlinske trgovine hrvatskim proizvodima. Susret se gledao na velikom platnu. Okupili se Hrvati i Nijemci a stigli sa zastavama i Norvežani koji isto tako izlažu na Zelenom tjednu.
Publici se priključio i veleposlanik RH u Njemačkoj, Gordan Bakota. Pljesak nakon svakog gola, povela se i pjesma, navijanje kao na tribinama. Uf, koji susret!
Njegov drugi dio, i konac, onaj napeti triler s produžecima, pogledah u Hrvatskoj zajednici Berlin u Karl-Marx-Str. u četvrti Neukölln. I tamo je bilo veselo i navijački.
Inače, tu se petkom okupe naši ljudi na čašicu razgovora i partiju bele. A i folkloraši (čiji sam član) na taj dan imaju svoje probe.
Kako je početak godine i folklor se priprema za put i gostovanja na svjetskom festivalu folklora u San Remu u travnju i Đakovačkim vezovima u srpnju, važna je dobra organizacija pa se ponaprije radi inventura, pregled nošnji koje folklor Zajednice posjeduje kako bi se znalo što se ima a što nedostaje.
Moram priznati, trčkarala sam od ekipe koja radi inventuru nošnji folklora do kartaša u drugom dijelu dvorane gdje se gleda rukomet, nastojeći na propustiti završnicu produžetaka, taj napeti kraj za pamćenje. I evo ga, gol Muse nekoliko minuta prije kraja. Pobjeda! Ruke u zraku, svi sretni, punih srca. Idemo dalje, do nedjeljnog finala! Iznad svih – Hrvatska!