Anela Borčić
Treba zakopati, ma treba zatrti sve one riječi
koje se roje iz ranjene nježnosti
Treba ih zavući duboko da ni jedna sama po sebi
ne bude sjeme zla niti sjeme dobra
Treba ih sabiti, ugurati u prošle i buduće misli
ali nikako ih ne povesti sobom i pustiti u dan
Svaku treba triput krišom okrenuti>
(najbolje to činim dok zorom stojim na pločicama, bosa)
a onda ih sebi prešutjeti, progutati ili, još bolje
strahom im kosti slomiti na prvome suncu
da bez pokrića ne okrile stare snove
_ pa da opet ne budem princeza koja nikada ne kaki
jer da kaki, ne bi bila princeza
ili još gore, ne bi bila voljena
Treba budno paziti na sve one posebne riječi
rođene zorom iz povrijeđene nježnosti
da se duša poslije njima ne zamrzne
jer skupo se plaćaju puti Hipnosovi
Dok šutim, vidim sve
Gle, i Bog i Sotona čuče u mojoj sjeni
-čekaju podne, trenutak istine