Katarina Čeliković
U borama je skrio blagu tugu
zaustavio glas čist kao izvorska voda
i protjeran u samoću
sastavio život bez dnevnog hoda.
Tišina bez riječi u trudnosti rasla
i čovjek odluči postati korito
slažući u se sjećanja ugasla
čisteći ih kroz gusto sito.
Kristalno čista iz korita izronila ljepota
nestala davno u bukama riječi
progutana kao nekoć Atlantida.
Za susret s njom trebao je stati
i da bi u nju mogao gledati
čovjek je ušao u tišine dubinu.